ponedjeljak, 02.07.2007.

KAKVU STRANKU ŽELIM - ili What makes me tick !?

Bliže se izbori i triba se odlučit' !!!

S jedne strane, odluka je izazito jednostavna i svodi se na „dobri“ stari princip „glasanja protiv“. HDZu još uvijek nisam oprostio sva sranja koja su napravili u vladanju državom 90-tih tako da još neko vrijeme uopće ne dolazi u obzir da glasam za HDZ. Jednostavno su nagomilali previše „duga“, a srećom po mene (jer se inače ovakav stav ne bi mogao braniti !) rezultati su im u najbolju ruku za -2 (ili 3.2 od 10) tako da sam po tom pitanju miran.

Što znači da ćemo za nekog od oporbe. Ali, ZA KOGA ???

Jerbo, ako ćemo iskreno :-), ne pamtim vladavinu koalicije kao neku (u političkom smislu) idilu na zemlji. Granted, imali su zajebanu „petu kolonu“ ;-) (za Sanadera NEĆU NIKADA glasati zbog sranja koje je izvodio na splitskoj Rivi a kad je došao na vlast okrenijo u rikverc – a vidi i flip-floping o pitanju je li privatni dug također dio duga države) i nije im bilo lako. Ipak, bilo je (značajno ! – s obzirom na uvjete) bolje nego što je to odradio HDZ u ovom mandatu.

Ali, opet nismo puno bliže, jer za koga točno glasati ???

SDP, HNS, HSP, HSS, HSLS, DC ???

Pa ajmo redom.

HSP ćemo ODMAH eliminirati !!! Tončiju Tadiću ocjena +5. Legenda hrvatske politike, ali avaj, u krivoj stranci. Riješili su se (donekle !) ustaške prtljage i ideologije, sad se još samo trebaju riješiti Džapića. Ipak, njima nužno osnova mora biti Bog i Domovina, a to mene baš i ne pali (ja sam naime, domoljub koji misli da najveće dobro svojoj domovini čini kad o njoj kritički djeluje/piše).

HSLS !? I don't think so ! Đurđa Adlešić je imala uzlet na prošlim predsjedničkim izborima kad je zvučala razumnije od većine i govorila prave stvari. Ali, avaj, prostituiranje za mrvice vlasti je posve uništilo kredibilitet te nekad velike hrvatske stranke. 0 bodova.

HSS !? Odeeeeeeeee. Baza polako izumire, a ideje su smiješne. A i Friščić također. Koketiranje s HDZom, pokušaji nekog „srednjeg kursa“, a koji se svode na „prodati ćemo se najboljem ponuđaču“ i posvemašnja bezidejnost kako riješiti probleme hrvatskog agrara ... Debakl. Stjepan Radić se sto posto okreće u grobu ...

DC !? Eeeeeee. Vesna :-). Daklem 'vako, da ne brljam previše – Zvone Radikalni bi bio presretan da vidi Vesnu Škare-Ožbolt kao ministricu pravosuđa. Ali, DC kao stranka pati od problema „a joj, oni su mali, pa ako njima dam glas možda propadne – ma idem ja ipak za xyz“ i objektivno će taj problem teško riješiti. Ne znam, možda smisle koju catchy ideju za ove izbore, ali za sada DC = Vesna. Uz ponešto Joška Morića.
E da, tu je i glasnogovornica Miu Erak koju sam zapamtio iz Globusa od prije par godina kad je pobijedila na hrvatskom natjecanju Mrs. Globe ;-))) (je, je, priznajen - I have a soft spot for beautiful women :-). Ali svejedno, tanko je to.
A tu si i kritičari koji kažu „imala je priliku, di su rezultati“ ili „lako je sad pričati, što nisi kad si mogla“. Eh, to donekle stoji, ali Vesna zna sistem, sada je puuuno iskusnija (a možda je to i negativno ;-) i govori prave stvari. I'll give you a second chance ... Ali ipak neću glasati za DC :-).

I tako mic po mic, spade knjiga na dva slova. SDP i HNS. Pošteno, a i znali ste od početka da će to tako završiti.

I sad treba odlučiti. Da bi bila razumna, racionalno utemeljena i sukladna statusu autora :-) odluka bi se trebala bazirati na činjenicama i nužnim sastojkom svakog procesa biranja – kriterijima. Pa tako kad biram moje favorite na natjecanju za misice, kriteriji su jasni ko dan – lice, cice, guzice i +2 boda ako je plavuša :-). To je bilo lako (i nadam se da se nitko nije ofendija ;-).

A što bi bili kriteriji za odabir političkih stranaka ?

Jedan mogući bi bio „što oni mogu učiniti za mene“. Ali, ja sam strogo protiv tako egoističnog i kratkoročnog gledanja na stvar iako u biti to tako jest, i tako će i biti (a HDZ želi za svih učiniti sve – pa bih, npr. prihvaćanjem takvog stava i ja bio „obvezan“ glasati za HDZ, jer asti sto, pa taman u kolovozu stiže povećanje plaće za prosvjetu i visoko školstvo a i obećali su 50 % povećanja kroz 5 godina :-) - zašto bih se ja sekirao što država ide u helać).

Ja ću kod ovog odabira stoga ipak krenuti drugim putem. Pa da vidimo koliko smo „ideološki kompatibilni“. Koliko se slažem s njihovim stavovima o uređenju društva, ekonomije i politike u cjelini.

I TU ZAPADAM U PROBLEME !!!

Jer sam u gadnoj poziciji.

Ekonomski - čvrsti konzervativac (Milton Friedman, Ronald Reagan, Margaret Thatcher – jel treba išta više dodati ?!).

Socijalno - apsolutni liberal.

Englezi/Amerikanci bi rekli – libertarian. A Hrvati ? Liberal je od libertariana sto svjetlosnih godina :-) (iako treba dodati i da se pojam liberal u Americi u odnosu na Evropu shvaća ponešto drugačije). Pa molim prijedloge jezičnih stručnjaka. A suštinski bi se moja filozofija mogla jednostavo opisati kao „live and let live“.

Ipak, da ne bi cijeli ovaj post bio previše „strateški“, onako u oblacima (ko manje više svi do sada objavljeni dijelovi izbornih programa hrvatskih političkih stranaka ;-), evo i konkretnih (taktičkih) želja Zvone Radikalnog.

Najprije, ekonomija:

Small government – osnovni postulat „Zvonine ekonomske misli“. Država se treba što manje petljati u „transakcije“ među svojim građanima. Potreba za raznoraznim regulatornim agencijama u modernom društvu je evidentna, ali kako je to (ne)organizirano kod nas je po meni blagi užas. Napuhana birokracija na svim nivoima, koja je k tome još i neefikasna. Srezati, srezati, srezati ...

Manje porezno opterećenje – smanjiti poreze sve dok udio države u BDPu ne padne na 40 posto (e to se zove wishful thinking). Do 13.6. (hej !!!) smo radili „za druge“ (odnosno za državu) i to je apsolutno neprihvatljivo.

Subvencije – ELIMINIRATI !!! SVE !!! Bez ostatka. Brodogradilišta, poljoprivreda, sve. Ako ne mo'š preživjeti na tržištu, bavi se nečim drugim. Zašto bi drugi radili za tvoju plaću ako stvaraš gubitke !!??

Liberalizacija tržišta rada – u svjetlu činjenice da (velika ?) većina Hrvata sanja o „sigurnom“ poslu na neodređeno vrijeme na državnim jaslama, ovo je dosta osjetljiva tema. Ponekad mi se čini da Hrvate lijepo opisuje ona „jebala bi se a da joj ne uđe“. Svi bi lijep i siguran posao, s dobrom plaćom i dugim godišnjim odmorom. E PA NE MOŽE !!! Triba radit !!! A radnik koji na svom poslu nema nikakve ili skoro nikakve pokazatelje uspješnosti obavljanja tog posla i kojemu se ne može dati otkaz (znači, manje više svi u državnim službama – ili sam u krivu ?) e taj radnik će zabušavati. Plain and simple. I tu je Zvone Radikalni doista radikalan. Jer, kad se sjetim koliko sam se naslušao priča o ljudima koji su imali problem kako dati otkaz lošim radnicima (i to u privatim firmama !!!) američki bezdušni sistem značajno dobiva na privlačnosti. Ali, to „pokriva“ samo privatnike, i ostaje problem reguliranja ugovora o radu ljudi koji su zaposleni u javnim službama.
To je dosta nezgodan problem :-(. Jer, npr. direktor nekog državnog zavoda/uprave je politički imenovan, to nije „njegova“ firma i veliko je pitanje koliko se povjerenja može imati u njegovu „kadrovsku politiku“ (na osnovu dosadašnjih iskustava, minimalno).

Deregulacija – ideja Hitroreza me je oduševila kad se pojavila. Realizacija, koliko čitam, baš i ne pruža razloge za oduševljenje. Šteta, ali možda nije bio sav trud uzalud. A gargantuanske gomile propisa – to bi tribalo sve zapalit. I sve bi i dalje funkcioniralo :-). Šalu na stranu, ideja Hitroreza je odlična i tu nemam što dodati a tko ju može provesti, to je već sasvim drugo pitanje.

Demografska politika (in memoriam don Ante Bakovića – pače, je li još živ ?) – Zvone Radikalni voli dicu, ima ih već dvoje prekrasnih i odvija se „borba“ za treće ;-) (a konačni cilj je 4). Stoga je meni osobno državna demografska politika sasvim nebitna. Ali, za državu u cjelini, stvar je prilično jednostavna – triba potrošit više para !!! Kad smo uštedjeli na subvencijama, ovdje se možemo rastrošiti. Pa recimo u Zagrebu uvedena pomoć za treće dijete u godišnjem iznosu od 9.000 kn do 5-6 godine života (zapamtio sam ukupno nešto preko 50.000 kn) bi po meni mnogima mogla biti make-or-break faktor kod odluke o trećem djetetu. O vrtićima (i cjelodnevnom boravku u školi !!!) da ne pričam. Žena mi radi kao pedagog u vrtiću pa sam prilično dobro upućen. FALI IH !!! Na listi čekanja po 70-ero djece. A oni bi spičkali 200-300 milijuna eura na neki most. Prioriteti, gospodo, prioriteti !!!

Informatizacija – to mi je struka (hm, jel' bih trebao sad svima nabijati na nos doktorat iz računarskih znanosti ili ne – hm, ipak neću ;-) i ja sam KONSTERNIRAN !!! IT tehnologija pruža tolike mogućnosti eliminiranja nepotrebne papirologije i obilaženja šaltera a mi se vučemo ko puževi. U Estoniji se nedavno moglo preko interneta glasati na izborima !!! A mi ? Loše, loše, loše. Kažu da se na nekim e-indeksima polako pomičemo, ali ne vidim to baš ja ...


A u pogledu „društvenog uređenja“, be prepared for a jolly ride ...

No representation without taxation – dakle, Hrvati u BiH imaju svoju državu i nek glasaju i odlučuju o svojim problemima a mi što živimo u Hrvatskoj i snosimo posljedice u Saboru donesenih zakona ćemo odlučivati sami za sebe. Ovaj princip (koji sam malo izvrnuo i koji u originalu glasi „No taxation without representation“) je stoljetni temelj demokracije i argumenti za njega podjednako vrijede u oba smjera (a evo i povezane male digresije na koju sam naletio guglajući :-). Stvar je kristalno jasna svakom pametnome, a HDZovska demagogija je u biti samo branjenje svog biračkog tijela (i pripadajućih zastupničkih mjesta !!!).

Legalizacija prostitucije – kad može Njemačka, što ne bi mogla i Hrvatska. Prostituciju nitko nikad neće iskorijeniti i ona je tu da ostane. Pa što se onda ne bi regulirala na zadovoljstvo svih zainteresiranih stranaka (osim potencijalno makroa, ali siguran sam da bi se i oni snašli u novom poretku ;-)

Dekriminalizacija i legalizacija marihuane – tu su stvari za mene radikalno jednostavne. Ako želim (ja ili bilo tko drugi, nebitno je) zapalit joint u miru svoje sobe, ili možda zajedno sa svojim prijateljima ;-), NEMA MI TKO REĆI DA TO NE SMIJEM UČINITI. Nikog ne smetam, nikog ne diram. A svi oni koji misle da imaju neko bogomdano pravo reći da to ne smijem, mogu slobodno odjebati.
A isto tako i oni „napredniji“ što u ovoj diskusiji počnu povlačiti pitanje heroina (kao, svi su počeli s travom – aha, i svi alkoholičari su počeli s pivom i vinom) ili recimo utjecaja na djecu (kojima je danas trava kao nedostupna – mo'š misliti). Moj život, moj odabir - i nikome, ni državi ni Ani Lovrin ni Lion Queen ne dajem za pravo da mi to zabranjuju.

Legalizacija istospolnih brakova – i tu je sve čisto. Seksualna orijentacija ne bi smjela biti faktor diskriminacije i što se mene tiče, država ne bi trebala raditi nikakvu razliku između Ante i Ane u odnosu na Marina i Stjepana (ili Anitu i Lanu). Ili preciznije, partnerima u istospolnim bračnim zajednicama u interakciji s državom pripadaju sva prava kao partnerima u heteroseksualim brakovima (porezi, nasljedstva, ...). Zašto je to jedino ispravno (s legalističkog gledišta baziranog na ustavnoj jednakosti) meni je kristalno jasno. Ali, mnogima nije. E da, ostaje pitanje djece, odnosno smiju li homoseksualni parovi usvajati djecu. Uf, tough one ! Kod mene osobno, the jury is still out ...

Vjeronauk VAN IZ ŠKOLA – ne šljivim nikakav ugovor s Vatikanom. Ni 2 procentualna postotka !!! Vjeronauk u školi (na ovakav način kako se to radi u Hrvatskoj) je totalni nonsens, budalaština, perverzija nejednakosti, tiranije većine i živući svjedok primitivizma i zaostalosti našeg društva. I pull no barrels here, so be warned !!!
Pod broj jedan – učenje vjeronauka u školi daje tom vjeronauku legitimitet kakav on ni u kojem slučaju ne zaslužuje. Drugo, dok u Hrvatskoj postoji i jedno jedino dijete koje zbog takvog odabira svojih roditelja sate vjeronauka provodi samo u knjižnici (ili još gore švrljajući po hodniku), radi se o evidentnom kršenju Ustavnih prava i tu je za mene diskusija gotova.
Ukoliko bi mi netko mogao garantirati da će djeca koja ne idu na vjeronauk imati u vrijeme kad ostali idu na vjeronauk mogućnost pohađanja drugih fakultativnih programa (npr. dodatni sati informatike, stranog jezika, ili možda predmet zvan Religijska kultura/povijest) onda bih donekle mogao živjeti s „tiranijom većine“. U ovoj državi je to nemoguće provesti u ikakvom razumnom roku, i stoga vjeronauk treba istjerati iz škole. Odmah !!! Crkva će se već snaći, bez brige.

Obrazovanje – kad bi mi netko dao mogućnost da svakom građaninu Hrvatske u glavu usadim jednu ideju (stravična pomisao, slažem se :-) dalo bi se o tome misliti ali kod obrazovanja ni trenutka. Osnovna činjenica je da obrazovanje košta. Ukoliko će to u cijelosti financirati država, onda će to biti nedovoljno, loše organizirano i ne-responsivno na potrebe studenata („poklonjenom konju se ne gleda u zube“ !!!). Stoga na području obrazovanja imam u biti samo jedan red line – a to su školarine na fakultetima.
Studenti bi apsolutno morali participirati u troškovima svog školovanja (i idealno bi bilo da pri tome nigdje ne vide nikakve kune već se studentski kredit i njegovo kasnije otplaćivanje obrađuje automatski od strane neke agencije – sve što treba je potpis na jedan ugovor na početku studija !!!) jer u konačnici bi im to znanje trebalo donijeti višu cijenu na tržištu rada pa bi bilo pošteno da dio „vrate“. A ako ne, što su onda studirali ?
Doduše, slažem se ja da bi bilo lijepo da svi mogu studirati ono što vole, „za svoj gušt“ bez razmišljanja o kasnijim financijskim posljedicama takvog odabira, ali nažalost, mi nemamo para ko Švedska da možemo subvencionirati takav izbor.

I eto tako.

Dođoh do kraja. Potrajalo je. A još nije gotovo jerbo je sve ovo bila predigra za glavnu stvar – ODLUKU !!!

Ali sad sam malo iscrpljen, bez šuga i čeka me barem pola sata manualenja (a bome je potrajalo i cijeli sat) dok ovo prebacim iz Worda i postam na svoj blog i pollitika.com (uf, rađe bi sad malo lopatu u ruke i miješalicu za beton nego kucati href, strong, em i slično ... :-).

Stoga će ODLUKA morati pričekati novi post ...

- 23:35 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>