utorak, 18.12.2007.

Što nas čeka u sljedeće 4 godine ?

Nemam blage veze.

Ma, u stvari, imam neke ideje, ali ovo nije post (samo) o tome. Ovo je post o „4“ (ČETIRI) godine HDZ-ove vlasti koje nas očekuju :-(

Skeptični ste ?

I ja sam bio. Čak sam i razmišljao o otvaranju nove kladionice – „Koliko do prijevremenih izbora“ (je znam, triba najprije učiniti konat na staroj – ali još nemamo Vladu, pa imam fore ;-).

A onda me neki dan „prosvitlilo“ !

Onog trena kad Friščić i Đurđa potpišu „đavolji ugovor“ (čitaj, koalicijski sporazum) s HDZom, oni postaju najvjerniji Sanaderovi igrači !!!

Jer, NEMA ŠANSE da nakon takvog čina oni ruše vladu i ucjenjuju Sanadera zbog nekog „nepoštivanja koalicijskog sporazuma“ ? Novi (prijevremeni) izbori vode u anihilaciju, a da odbace Sanadera i priklone se Milanoviću – hm, da, cute idea :-).

Postoji li za njih pobjednička strategija ? Morala bi postojati, pa nisu budale.

Kako ja vidim – Friščić se nada sa 6 milijardi godišnje nadoknaditi prirodno odumiranje svog biračkog tijela (tu bi se mogli postaviti i neki debeli rekordi po parametru kuna/glas, a ni mogućnost „negativnog povrata“ nije nezamisliva ;-), a Đurđa se nada da će se HSLS i ona „pokazati“ u „odrađivanju posla“.

I jedno i drugo – NULA bodova !

Friščić te pare dobiti neće, a i ono što dobije neće znati pametno potrošiti, Sanader će ga, uz svesrdnu „pomoć“ EU izmajmunirati oko ZERP-a (a što će opoziciji pružiti goleme količine besplatne municije ;-) i pa, pa HSS ...

Đurđa i ekipa će se pokazati uspješnim jedino u „foteljašenju“ (pardon, „stoličarenju“, credits to Whatever ;-), a od silnih ideja i zamisli (regionalni razvitak, obrazovanje, radno zakonodavstvo), te famozne „kontrole“ HDZ-a će biti ... štrć-brć, papala maca.

I kad sve to skupa (za, recimo godinu dana) postane evidentno i kristalno jasno, Joža i Đurđa će se prikucati uz skute Sanaderu ko mali kučići, hvatajući dobačene mrvice (fotelje ;-), busajući se svojom „veličinom“ i „značenjem“ („naše ruke su važne !“), a doma se u tišini zimske noći i pucketanje vatre prisjećajući „dana slave“, uz tu i tamo jedan „HRKLJUŠ ! Što smo to napravili krivo ! Hrkljuš, hrkljuš – ajde sad malo ti Joža ...“

Briljantna situacija za dočekati ekonomske probleme koji se valjaju iza globalizacijskog horizonta ... o pristupnim pregovorima za EU i teškim kompromisima koji nas tamo čekaju da ne pričamo.

A ako kažete da sam preveliki pesimista, da to neće baš biti tako i da će Đurđa i Joža zauzdati Sanadera i HDZ, ili, još bolje, da će kroz Vladu stvarno djelovati programski, odrađujući posao i reforme a kad se u tome sudare s HDZ-ovskim way of doing things („It's inevitable !“) da će imati hrabrosti (a i rezultata svoga rada) da „prekinu suradnju“ i kažu „Ajmo na izbore pa da vidimo“ ...

Eeee, toliko vjere bi bilo malo previše tražiti od Zvone Radikalnoga ...

Jer, moja „vjera“ u ljude da će odraditi ono što kažu je doživjela gadna razočarenja u ne tako davnoj prošlosti. Od toga kako mi je Bush zajedno sa svojim neokonzervativcima prodao plan za „demokratski Irak“ se moj „analitičarski ego“ i dan danas oporavlja.

Da ne pričam kako sam „vjerovao“ da nema šanse da HDZu prođu sva sranja koja je napravio u zadnje četiri godine. „Ma nema šanse – sredit ćemo ih ko beba zvečku – KIM, Brodosplit, Verona, satovi, ...“

Znamo kako je to završilo ...

A ko zna, možda me Đurđa i Joža ugodno iznenade :-). Uvik postoji prvi put ...

- 00:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>