četvrtak, 05.10.2006.

O Katoličkoj crkvi

S obzirom da sam se u prethodnom postu bavio Bogom, bio bi red da se osvrnem i na njegove „predstavnike“ na Zemlji, znači Katoličku crkvu.

Početi ćemo s još jednom pričom o don Pavi.

Par dana nakon bratovog sprovoda, krenuo sam ja tako s majkom do don Pave da sredimo račun za sprovod i da naručimo misu za brata. U mojoj obitelji nema baš prevelikih vjernika (jedino bi se majka mogla parcijalno kvalificirati), ali red je red, a i tradiciju je nešto što treba poštivati.

I dođemo mi sad kod don Pave i nakon kratkog uvoda, izrazimo želju da bi htjeli naručiti misu. A don Pave, ni pet ni šest, nego: „E, ne može prije Nove Godine“ ??????? I onda izvadi svoju bilježnicu i počne pokazivati kako je sve zauzeto, pa počne trkeljati kako je sam Papa rekao da ne smije biti više od jedne mise za pokojnike dnevno, kako mu je misa za sprovod bila četvrta taj dan i kako je to isto bilo protiv pravila ali eto to se moralo odraditi (!!???), i trkelja ga on trkelja...

A ja i majka samo gledamo i čudimo se ...

Dobro, jasno je meni da su pravila tu da se poštuju, ali ništa prije Nove Godine !!! Hej !!! Rekoh ja u sebi, ajde dobro.

Ali ono što me posebno „pogodilo“ (navodnici su zato što sam ateist pa me ništa od svećenika baš ne može doista pogoditi) je da tijekom cijelog razgovora don Pave nije bio u stanju reći jednu lijepu riječ o mom pokojnom bratu. Niti jedna riječ utjehe za srhvanu majku koja pred njim sjedila u najvećoj boli koju čovjek može zamisliti. Niti jedna riječ, osim „Ah, što se može. Molite se“.

Poginuo je čovjek od 30 godina kojeg su voljeli svi u selu, kojem je cijelo selo došlo na sprovod, kojem je cijela njegova generacija s kojima je zajedno išao u školu došla na sprovod u crnim hlačama (haljinama) i bijelim košuljama s po jednom bijelom ružom u ruci, kojeg je po imenu znalo cijelo selo (a i on je znao svakog svog suseljana) ...

I sve što taj „čovjek od vjere“ može reći ucviljenoj majci je „Molite se“ ????

Pa kad je već bilo tako, onda je majka zovnula svoju tetu u gradu (e to je jedan prava vjernica) i ova je otišla u svoju župu i svećenika zamolila da li bi on mogao održati misu. On joj je odgovorio da su i njemu termini puni. Ali kad mu je teta objasnila situaciju, svećenik je odamh rekao da misa može biti sutra.

I bila je. Obavijestili smo ljude u selu, i puno ih je došlo. Rodbina, prijatelji, poznanici ...
I nije to bila jedina misa koja se održala za mog pokojnog brata. S obzirom da mi je mama porijeklom s otoka i da tamo ljeta provode mnogi naši obiteljski prijatelji, naručili smo i tamo misu za par dana kako bi se i oni mogli na taj način oprostiti. I isto nije bilo nikakvih problema.

Ali !!! I opet taj vječni ali !!!

NITI JEDAN OD POPOVA SE U TIM MISAMA, KOJIH JE BILO KOMADA 3 (TRI), NIJE SJETIO REĆI JEDNU JEDINU RIJEČ O POKOJNIKU I BAREM POKUŠATI DATI NEKU UTJEHU ČLANOVIMA OBITELJI !!!!

Sve što su se „sjetili“ (a što je valjda ipak nužno kako bi zaradili tih 100 kuna, odnosno 250 za sprovod) je da na početku mise spomenu njegovo ime. I to je bilo to.

Niti don Pave na samom sprovodu (!!!), niti svećenik u gradu (eto, taj dan je bio neki svetac, čini mi se da se zvao Augustin Kažotić pa se on, kako i spada, orijentirao na to da nam priča o njemu), a bome niti svećenik na otoku. A taj isti svećenik je mjesecima (besplatno) stanovao u kući moje tete (mamine sestre) jer se obnavljao župni dvor (bitno je napomenuti da je moja teta doista prava vjernica i da je tu uslugu napravila s zadovoljstvom i široka srca).
Ali, to što je organizirao misu za njenog nećaka, to ga nije previše dotaknulo. Istinu govoreći, on mog brata nije ni poznavao, ali, nekako mi se to ipak ne čini u redu.

I što proizlazi iz svega toga.
Pa, možda je to ćaća najbolje sažeo kad je nakon svih tih interakcija s „ljudima od vjere“ rekao: „Ja sam s ovima posve raskrstio“. I daleko od toga da je moj otac potpuni ateista (na način kako bi se moglo okarakterizirati mene). U mnogobrojnim razgovorima nakon tragedije, jasno sam vidio da on želi vjerovati u nešto više, nešto što bi svemu tome dalo smisao. Ali, isto je tako definitivno jasno da Katolička crkva nije dorasla tom zadatku.

Zašto je tome tako ?

Po meni, stvar je kristalno jasna. Ukratko rečeno, Katolička crkva je danas u Hrvatskoj VLAST i ima MOĆ. A kao što je to neko davno lijepo rekao: „Power corrupts. Absolute power corrupts absolutely“.

I to je to.

Osnovni problem Katolička crkva u današnje vrijeme je da je zaboravila čemu ona u stvari služi. Jer, danas je crkvi (primarno) na pameti ispravljanje „grijeha komunizma“ (čitaj, vraćanje nacionalizirane imovine i mužnja što više para od države kako bi mogli napraviti što više crkava, koje su sve praznije i praznije, petljanje u politiku – čitaj neradna nedjelja i forsiranje vjeronauka u škole što samo totalni idioti mogu misliti da je dobra ideja – i davanje vrijednosnih sudova „ozgorika“ koje bi „vjerno stado“ trebalo prihvatiti bez pitanja).

Kad se samo sjetim kako je to izgledalo u doba komunizma. Koliko su tada svećenici bili pristupačniji, prilagodljiviji i duhovniji. Koliko je samo Katolička crkva tada bila uslužnija i spremna na „kompromise“. E da, ali u ta vremena se trebalo „boriti“ za svaku „Božju ovcu“. Opstanak je bio u pitanju. Pa ukoliko nisi odradio sakramente a htio si se vjenčati u crkvi – nema problema, srediti ćemo to u par dana. Želite krstiti dijete a, recimo, niste vjenčani u crkvi – ma ni to nije problem (a sjećate se onog popine koji je prije par godina išao „tjerati pravdu“ nad malom Amber Marijom - kćer Gorana Ivaniševića).
Kad se samo sjetim don Ive (koji je bio svećenik u rodnom selu kad sam bio dijete i mladić i kojem sam s ponosom čitao „čitanje“ na svakoj misi). E to je bio pravi svećenik. Kad je prije 20 godina umrla baba (od ćaće mati), don Ive nije mogao održati misu od suza koje su ga gušile (treba napomenuti da je did, isto pokojni već desetak godina, bio pravi „crkveni čovik“ i doista blizak s don Ivom). Koliko je duhovnosti bilo u tom čovjeku, to se vidjelo u prvom trenutku koji bi proveo s njim.

A kakvi su svećenici danas ?

Pa, nađe se još pokoji don Ive, ali nekako sam skeptičan ... Uostalom, ja bih to teško mogao i znati, s obzirom da nisam baš redovit u crkvi :-))).

Stoga, čekam komentare ...

- 01:31 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>