ponedjeljak, 12.11.2007.

Ispravljam cijenjenog Antu Čičina-Šaina, i malo dalje elaboriram ...

Prije desetak dana je u Jutarnjem listu objavljen izvrstan intervju s Antom Čičin-Šainom a i Bepo/Cronomy je na svom blogu dao (pozitivan ;-) osvrt.

I ja se s izrečenom gotovo u potpunosti slažem, ali ipak mi je nešto zapelo za oko.

Što bi po vama trebao biti glavni posao države?

Država treba raditi sve ono što privatni sektor ne može raditi bolje i kvalitetnije, a toga ima prilično. Država treba osiguravati javni red i mir. Treba osigurati djelotvornu javnu upravu, pravosudni sustav i kvalitetan obrazovni sustav za sve građane do stjecanja punoljetnosti.

Mislim da u pitanju obrazovanja i nismo tako loši, a gledajući šire, mislim da kontinentalna Europa, kojoj mi pripadamo, ima bolje preduvjete za razvoj obrazovnih sustava od anglosaksonskih zemalja. Imamo mogućnost da za taj mali broj djece koji se rađa u Hrvatskoj, a to je između 13 i 14 tisuća godišnje, osiguramo cjelodnevnu nastavu za sve osnovne i srednje škole tako da ta djeca do svoje 16. godine budu primjereno osposobljena za život u onome što se zove kompetitivno društvo.


Odmah treba reći da je u procjeni broja novorođene djece došlo do neke pogreške, ali Cronomy je u komentaru rektificirao stvar:

Istina, U Hr je rođeno oko 42,500 djece u 2005.
Mislim, jedno od mogućih objašnjena, da su on ili novinar mislili na tisuće kuna po učeniku koje imamo mogućnosti potrošiti za obrazovanje.
Za 2005. godinu, prosječni godišnji trošak osnovnoškolskog učenika je bio 12 538 KN, pa odgovor 13-14 tisuća na godinu bi se mogao odnositi na to.
Ali je loše napisano pa izgleda kao čista greška u broju novorođenih.


I da se vratimo na tvrdnju koja mi je zapela za oko a koju sam boldao u citatu.

mislim da kontinentalna Europa, kojoj mi pripadamo, ima bolje preduvjete za razvoj obrazovnih sustava od anglosaksonskih zemalja


Ta tvrdnja i JEST i NIJE točna !

JEST ukoliko pričamo o osnovnom i srednješkolskom obrazovanju, s time da treba uočiti da se priča o preduvjetima !. A NIJE točna ukoliko pričamo o visokom obrazovanju, kao što sam mnogo puta već pisao :-).

Ova dihotomija zahtijeva i (malu) digresiju. Ameri, to znamo iz mnogobrojnih filmova i TV serija, imaju jako loše osnovno i srednje školstvo, ali su im zato fakulteti (koledži) top class. Činjenice jest da je podosta (kvalitetnih i motiviranih) studenata iz Indije, Kine i ostalih „imigrantskih“ zemalja, ali kvaliteta američkog visokoškolskog obrazovanja je ipak samo djelomično uvjetovana širinom pool-a odakle crpe „mozgove“. Osnovni razlog ipak leži u činjenici da je od svih sustava visokog obrazovanja na svijetu, američki daleko najviše tržišno orijentiran ! Što ima svoje nedostatke, ali prednosti su očigledne i mjerljive (ukucati u Google „Top 500 Universities in World“ pa vidjeti ;-)

Ali, netipično za Zvonu Radikalnog, ovdje ću se malo posvetiti problemu osnovnog i srednje školskog obrazovanja za koje Ante Čičin-Šain kaže da imamo „bolje preduvjete“ od USA i Velike Britanije.

I to poprilično odgovara istini !

Amerika ima naslijeđene rasne probleme, geta i loše (ma katastrofalne !) javne škole dok je Britanija u svojoj težnji za „razgradnjom“ klasnog društva (u kojoj to još zemlji, molim Vas lijepo, čovjeka moraš oslovljavati sa Sir, zato što mu je Kraljica mačem mahala nad glavom ;-) pretjerala u egalitarizmu pa recimo tamo nema biranja u koju srednju školu ideš – ideš tamo gdje živiš (o tome je lijepo pisao neutrino u jednom svom postu al' sad ne mogu naći taj post pa da se ubijem :-() ! A o nekakvoj selekciji putem prijemnih ispita oni mogu samo sanjati !

Hrvatski je sustav s druge strane prilično fleksibilno postavljen – i s mogućnošću biranja škole (čak i osnovne) i s prihvaćanjem selekcije kao nečega posve normalnog, a i dijapazon vrsta obrazovanja koje pružaju srednje škole je poprilično širok. Ili, da budem precizniji, tako je to bilo u moje vrijeme, a poštovani čitatelji će me ispraviti ako se nešto promijenilo (ima li još uvijek prijemnih u srednjim školama ?)

Ipak, to je samo „osnovni organizacijski okvir“, a trenutno stanje na terenu je prilično LOŠE !!!

Ja sam doduše izgubio osobni dodir s osnovnom i srednjom školom prije nekog vremena i to me opet čeka (tek :-) za 3 godine kad sinčina krene u školu, ali otac i majka (a i stric) su mi do pred neku godinu radili u osnovnoj školi, imam (najdražu) tetu koja je također do nedavno (je, puno penzionera oko mene ;-) radila kao profesor u srednjoj školi i uz pozorno praćenje medijskih informacija vezano uz tu temu s moje strane, mislim da se mogu osloniti na podosta činjenica u svom zaključivanju (ali, kao što sam rekao, ima tu i „praznina“ ;-).

Da previše ne duljim, imam dva prijedloga za povećanje kvalitete našeg školstva:

1.) Promptno povećati ulaganja u školstvo uz povećanje plaća nastavnicima u osnovnim i srednjim školama za 20-30 %
2.) Ustanoviti zakonski i provedbeni okvir kroz koji će omogućiti da najlošiji nastavnici dobiju OTKAZ!

Eto ga, čak bi se moglo reći da je rješenje trivijalno :-). Naravno, i NEPROVEDIVO, ali for the sake of argument, evo i malo detaljnijeg obrazloženja.

Vezano uz prvi prijedlog, jasno je da su učitelji potplaćeni, i oko toga nema spora. 4-5.000 kuna plaće za učitelja/profesora (mislim da su u rangu prosječne plaće, ali dosta ovisi i o godinama staža) je potcjenjujuće i uvredljivo, pogotovo zato što učitelji/profesori dugoročno gledano najvažniji stup društva.

Da iznesem svoj osobni primjer, bez pretjerivanja mogu reći da su moji učitelji u osnovnoj školi u 80 % slučajeva bili odlični, a profesori u zadarskom MIOCu isto tako. Ali, njihova prosječna starost je (tada) bila preko 45 godina, i oni su spadali u „staru gardu“, koja je zanimanje učitelja/profesora odabrala tamo 60-tih kad je biti učitelj/profesor NEŠTO ZNAČILO ! (moj ćaća se još uvijek sjeća kako je pokojna baba dala cijelu kozu svećeniku da napiše neko pismo/dopis za sud !)

Pozitivna selekcija na djelu.

Ali avaj i kukulele, to se radikalno promijenilo :-(

Jer već 80-tih je zanimanje učitelja spalo na niske grane, a u razuzdanim 90-tima ... Heh, danas bi svi bili menadžeri ... Entuzijasta će biti uvijek, ali prilično sam siguran da je prosjek gadno pao. I to je problem koji se ne može riješiti preko noći, ali ga se mora riješiti ukoliko želimo nešto postići – zanimanje učitelja MORA ponovno postati i društveno ugledno i financijski isplativo/prihvatljivo !

Da stvari ne budu posve crne, uočava se u zadnjih par godina trend „porasta poželjnosti posla u državnoj upravi“. Osnovni razlog je sigurnost radnog mjesta, plaća jest mala, al' ne radi se puno pa ako baš moraš nešto se može i otfušariti (instrukcije ?). Iako to nije dugoročno rješenje jer su razlozi „poželjnosti“ dugoročno neodrživi, na tome se može graditi.

S druge strane, Zvone Radikalni je radikalni pobornik value for money mjere, i što se tiče univerzalnog (tzv. accross the board) povećanja plaća u bilo kojoj državnoj službi, čvrstog sam uvjerenja da takvo povećanje ni približno ne vodi odgovarajućem povećanju produktivnosti/efikasnosti, a što nas vodi na prijedlog 2).

Koji je po meni apsolutno važniji i proizlazi iz elementarne ekonomsko-menadžersko-socijalne logike, a svodi se na odgovor na sljedeće pitanje:

Da li je ovo društvo u ime neke „socijalne pravde“ spremno trpiti/plaćati loše učitelje/profesore kroz njihov cijeli 35/40-godišnji radni vijek ???

Neki će reći da je odgovor DA, da se to podrazumijeva, da „nisu oni jadni krivi što su pogriješili izbor zanimanja“, ... – s takvima diskusije nema (takvih ćete najviše naći u sindikatima, što je i logično – znaju da ne valjaju, pa im je jedina nada u spas udruživanje u veće grupe.

Neki će reći „ne, ne, ne, nikako, nikako otkaz – njih treba dodatno obrazovati/stručno usavršiti“!

Na što ću ja reći da se slažem, ali taktika „mrkve i batine“ ne može funkcionirati ako je samo mrkva prisutna („ma znaš, dobar si ti, ali evo neki rezultati pokazuju da to baš i nije dobro, pa ajde ti 15 dana na stručno usavršavanje. Znaš, za svaki slučaj, da kad sljedeći put dođe inspekcija mogu pokazati da mi činimo sve što možemo da se stvar popravi“

Odlično ! S tim dijelom strategije se i ja slažem.

Ali, bez „batine“ (ie. prijetnje otkaza) da nastavnika „prisili“ da se koncentrira i potrudi usvojiti/poboljšati pedagoška znanja i vještine, „mrkva“ u vidu stručnog usavršavanja baš i neće biti efikasna (jest, znam da je žalosno da su ljudi takvi ...)

Treba biti iskren i priznati da bi uvođenje ovakvog principa bilo povezano s podosta logističkih teškoća !

Naime, kako pošteno „evaluirati/ocijeniti“ nastavnika !?

Dati tu odgovornost ravanteljima – hmmm, uz još uvijek dosta „politički“ način izbora ravnatelja, za tu soluciju nikako nisam ! Ipak, zanimljivo je da se u svakoj školi koju sam pohađao, JAKO DOBRO ZNALO ko je dobar nastavnik a ko nije !

Stoga sam prilično siguran da bi se to moglo „izračunati“ i na osnovu mjerljivih statistika, a ne samo „osjećaja za feeling“ učenika, roditelja pa i samih učitelja. A pogotovo to vrijedi za osnovnu školu gdje se kroz provođenje standardiziranih testova prilično precizno može ocijeniti stvarno stanje stvari (koliko je teško procijeniti koliko dobro djeca znaju zbrajati i dijeliti ? – ja bih rekao da je to trivijalno !)

Puste sanje ...

Doduše, sad mi je pala napamet i srednja mogućnost – uvođenje „plaćanja po učinku“ (merit pay) – radno mjesto je sigurno, ali ko bolje odrađuje svoj posao će dobiti i veću plaću !

Nešto mi govori da bi to sindikati još teže progutali ;-)

Zamisli, da NEMAJU svi nastavnici istu plaću ! Koji nonsens ;-)))
Da, doista nonsens.
Kako bi itko mogao i pomisliti da ima učitelja koji svoj rad odrađuju kvalitetnije od drugih !? Baš glupa ideja.

I tu dolazimo do tog prokletog naslijeđa socijalizma (a sve vuče još od Francuske revolucije, koja je, da se razumijemo, u cjelini imala apsolutno pozitivan učinak na razvoj zapadne civilizacije, ali ... ;-) – socijalna „pravda“ uvijek i svuda !

A što je s pravdom za one entuzijaste koji svoj posao shvaćaju ozbiljno i odrađuju ga požrtvovno i odgovorno ?

Što je s pravdom za one koji prepoznaju mlade talente na područjima fizike, matematike, informatike, kemije, književnosti i dodatnim radom i angažmanom stvore od njih državne prvake, pa čak i olimpijce (što, niste znali da postoji međunarodna olimpijada iz fizike – vidite, O TOME VAM JA PRIČAM !!!)

Gdje je pravda za njih ?

Ili se ta pravda svodi na tapšanje po ramenu od strane ravnatelja: „Bravo, bio si dobar“. I to može proći – par godina, dok se entuzijazam ne otopi u prosječnom sivilu (znam, ima i onih rijetkih s neograničenim količinama entuzijazma, srećom !)

Ali (ovdje se vjerojatno ponavljam po n-ti put) – to nije dugoročno rješenje jer radni vijek učitelja nije 5-6 godina, već 35-40 !!!

Ipak, u jedno budite sigurni – OVAKVA REFORMA NEMA NIKAKVE ŠANSE U HRVATSKOJ !!! Ma skoro da bih rekao – Zvone Radikalni će poisti svoje vlastito govno kad se tako nešto uvede u ovu državu !

I da se vratim na intervju s gospodinom Antom Čičin-Šainom – on je u stvari 100% U PRAVU !!!

Žalosno je jedino to što većina stvari o kojima on priča (a ja sam se osvrnuo na možda 5% intervjua) za ovu našu balkansku prčijicu prestavljaju wishful thinking, ili po hrvatskoj narodnoj „kad na vrbi rodi grožđe“ ...

A uskoro možete očekivati i osvrt na osobno iskustvo s „neradničkim bandama u državnim službama“ ;-)))

- 15:30 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>