ponedjeljak, 15.05.2006.

Što je Saddamu Husseinu bilo na pameti

To, naravno, nitko ne može znati.
Ali, irački režim je tako brzo „pao“ a Amerikanci su bili prilično efikasni u hvatanju „velikih čunki“ pa se ipak može iskristalizirati nekakva slika. A ta slika je vrlo zanimljiva.
Pa evo nekih natuknica, uglavnom baziranih na svjedočenjima Tarika Aziza, Sadamovog zamjenika premijera (ovaj post je baziran na članku iz Economist-a prije dva mjeseca, a Foreign Affairs u novom broju donosi opširno izvješće)
Sve do zadnjeg trena Sadam nije očekivao da će Ameri stvarno napasti, i to poglavito zato što je imao vjere u svoje „saveznike“ u Vijeću sigurnosti (Francusku i Rusiju) koji su dobili multimilijunske poslove u Iraku s implicitnim „razumijevanjem“ da će djelovati pro-irački (što se pokazalo i točno, ali je bilo nedovoljno :-).
Čak i kad je sve počelo, Sadam nije vjerovao da će Amerikanci ići sve do Bagdada zbog čega i nije spalio naftna polja i otvorio brane da poplavi južni dio Iraka. Kao i svaki diktator bio je primarno fiksiran na „unutrašnje neprijatelje“ a kasnije je bio uvjeren da Irak pobjeđuje jer su njegovi generali bili previše prestrašeni da mu kažu istinu (koja je postala bolno evidentna kad su Amerikanci pokucali na vrata Bagdada – a kad se pogleda gdje je boravio kad je uhvaćen, očigledno je da se nije baš dobro pripremio za takav rasplet događaja :)))).
Najfascinantniji podatak je da je veliki dio njegovog „političkog aparata“ doista vjerovao da Irak ima oružja za masovno uništavanje, a kad je malo prije početka rata otkrio istinu članovima svog Revolucionarnog zapovjednog vijeća (ekvivalent generalštaba iliti po hrvatskom glavni stožer), njihov moral je pao ko kamen :-). A zašto nije onda otkrio istinu. E, zato što je mislio da sve dok ostali misle da on ima takva oružja to predstavlja vrlo uvjerljivo sredstvo odvraćanja (poglavito za Izrael).
I za kraj prenosim završni komentar članka iz Economista:
Instead, of course, the dictator's non-existent WMD became one reason America gave for its decision to topple him. This was, without doubt, the mother of all ironies.”

- 23:21 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>