nedjelja, 05.11.2006.

Živijo barba Milić !!!

Auuuuuu, linčine ......
Šta jes' jes', stvarno me sram koliko me nije bilo. I ko zna koliko bi to još trajalo, da se jopet nije pojavio barba Milić.
Ne znam da li gledate njegov putopisni serijal „Idemo u Ameriku“, ali ako i ne gledate, trebali bi. Doduše, nisam ni ja gledao svaki, ali ovaj zadnji je bio posebno zanimljiv. A za pažljive pratitelje ovog bloga koji su gledali prošlu epizodu, odmah će biti jasno i koji je dio najzanimljiviji (a evo i link na moj prijašnji post koji je imao veze s barba Milićem link)
Jasno, onaj o Meksikancima koji rade u Americi.
Posjetio njih tako barba Milić na jednoj farmi i pitao koliko zarađuju dnevno berući kupus (barem su to radili kada ih je on snimao – vjerojatno su „kvalificirani“ i za druge slične poslove). I, ovaj opali – 80 - 100 dolara dnevno. Opala. Pa i nije tako loše. Znači 500 – 600 kn, a to znači da za jedan tjedan zaradi 70 % hrvatske prosječne plaće. A još je zanimljivije bilo kad je barba Milić pokazao rezultate ankete o tome što Hrvati misle koliko ti Meksikanci zarađuju. Otprilike je bilo: 10 dolara dnevno – 55 %, 25 dolara dnevno – 35 %, 100 dolara dnevno – 10 % !!!
Asti sto – pa njima je punooo bolje nego što to mi mislimo. Zašto tako kriva percepcija u Hrvata ?
Meni se čini da je odgovor jasan – s obzirom da je Amerika tako „loša“ i „zla“ (odnosno, tako ju, nažalost, danas percipira prosječan hrvatski građanin), mora da te jadne Meksikance iskorištava do zadnje kapi krvi.
Jedini je problem što to izgleda nije istina.

I uostalom, nisu Meksikanci glupi – ne bi ni išli da im je loše.

E sad, ja ću prvi reći da im život i nije baš nešto. 4 mjeseca u jednoj državi, zatim sele 4 mjeseca u drugu i onda doma 2 mjeseca s obitelji. Cijelo to vrijeme žive u prikolicama (doduše, vrlo povoljno – čini mi se za desetak dolara dnevno, prikolice imaju TV i klimu a u to je uključena i hrava) i život im se uvelike svodi na rad.

I sad je ključno pitanje - je li to život vrijedan življenja ?

S aspekta prosječnog Amerikanca, a bome i velike većine Hrvata – odgovor je NE !

Ali, stvar treba promotriti iz perspektive tog Meksikanca. Jer ukoliko ostane u Meksiku perspektive su daleko gore (pogotovo ukoliko je nekvalificiran radnik – vjerujem da IT inženjeri i u Meksiku lako mogu naći posla). Sve što može je obrađivati komadić zemlje ili raditi posao s kojim jedva može prehraniti obitelj. Ili možda naći posao negdje drugdje u Meksiku. Pa što onda ne bi produžio još par stotina kilometara na sjever za 5 puta veću plaću.

Što tu ima loše ?

A cijela priča se odvija u kontekstu odluke Busheve administracije da gradi zid od 700 milja duž granice s Meksikom. Toj odluci se može prigovoriti mnogo stvari: da je politikantska, da to neće priječiti dolazak ilegalnih imigranata u zemlju, da će loše utjecati na odnose s Meksikom, ....
Međutim, komentari te odluke su uvijek „začinjeni“ određenom dozom antiamerikanizma. To sam uočio i u ko fol neutralnom Dnevniku, a posebno oštar i satiričan je komentar Modesti Blejz (link). Njene teze su (barem) debatabilne, ali komentari su puno zanimljiviji. Javio se neki totalni anti-američki lunatic (pa smo se malo „častili“ :-), a i svi ostali komentari su bili izrazito kritični (prema USA). Međutim, ne analitički kritični, već onako tipa „Bush je budala bio, budala ostao“, ili „Čovjek je bolesnik u glavu“ i slično. Nikakvi argumenti, samo izražavanje osobnog feeling-a.
Amerika je u očima Hrvata očito pala na niske grane.

A Meksikanci ?

Taj problem je trivijalno rješiv, kad bi postojala politička volja (odnosno kapital) da ga se riješi. Onda, ko zna točno rješenje ?

- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>