Zvone Radikalni

Odličan članak o europskim ekonomistima na američkim fakultetima. Svakako preporučam pročitati svakome s interesom za temu (istina, to neće biti veliki broj ;-), a počinje zanimljivom činjenicom:

Zašto Amerika, a ne Europa?

Posao poslije doktorata?

Eh da, koncentracija talenta je velika komparativna prednost!

Doduše, triba se stalno truditi :-)

Iz osobnog iskustva, ovo je u Europi (odnosno kod nas) točno tako.

No, nije sve tako crno i Europa “pokazuje zube”:

No, ima tu još problema …

Kako kažu, read the whole thing ….

Na reddit-u je neki malac postavio pitanje: “European redditors! If you could, would you move to US?” na što mu je dan odličan odgovor:

A onda stiže touche (i osnovni razlog ovog posta):

Riječ da bih dodao :-))))

Izvalio Stipe (par tjedana prije kraja mandata!) da bi on poslao vojsku u BiH da prekine famozni “koridor” do zapadnog dijela Republike Srpske u slučaju da Dodik najavi referendum za otcjepljenje. I digla se silna gungula :-).

Boris Dežulović ga je pošteno oprao u svom stilu a i reakcije ostalih “čimbenika” su isto redom bile negativne (ili barem, poput one Vesne Pusić “ma pustite čovjeka, nije više bitno što on priča” u irelevatizirajućem tonu ;-).

A ja kažem, TO STIPE, ZAČANDARAJ IM GA DO BALČAKA :-)))

Jer, iako je 100% istina sve ono što piše Dežulović, da je Hrvatska zadnja (ok, predzadnja poslije Srbije ;-) koja bi se u BiH trebala mašiti ratne retorike, isto je tako istina i da Srbima u BiH jasno treba dati do znanja da se nikakve pizdarije poput referenduma o otcjepljenju neće tolerirati!

Da bih ovakav svoj tvrd stav stavio u kontekst, moram reći da mi je supruga porijeklom iz Bosanske Posavine, gdje je prije rata 95% stanovništa bilo hrvatsko, a koja je sada (a tako će ostati i zauvijek) integralni (i esencijalni!) dio Republike Srpske (esencijalni zato što kroz nju prolazi gore spomenuti koridor). Što znači da pola moje familije čine izbjeglice i iako se situacija popravlja i teta Ruža, jedna od rijetkih koja se vratila, ima samo riječi hvale za svoje srpske susjede, “defenestracija” obnovljenih kuća je još uvijek raširena pojava i o pravom povratku malo tko razmišlja.

Ukratko, puno je tu zle krvi, a i meni osobno ova Republika Srpska nikako ne leži. Za razliku od naših predsjedničkih kandidata koji ipak moraju pokazati diplomatski takt (čini mi se da sam zapamtio da im je jednom bilo upućeno takvo pitanje) ja mogu otvoreno reći da mislim da je Republika Srpska nastala na zločinu, da je to jedna travestija od paradržavice i da je ovakva situacija dugoročno neodrživa.

Stoga bih Mesićevu izjavu prvenstveno gledao kao pokušaj da se problemi BiH opet “stave na mapu”, i tek treba vidjeti koliko mu je u tome uspjelo. Da je mogao taktičnije i diplomatskije, naravno da je mogao. Ali, uzimajući u obzir situaciju i kontekst (da to kaže Josipović za mjesec dana bi zahtijevalo jednu sasvim drugačiju analizu!), ja sam nekako ipak zadovoljan :-)

Nek’ malo zakuva, pa da vidimo što će biti. Jer, “problem” Bosne se mora riješiti prije nego što Kosovo i od Srbije bude prihvaćeno kao ad acta (je, znam da kažu nikad, ali isto to su i neki, svojevremeno vrlo značajni Hrvatki govorili za svoje generale ;-), jer kad jednom Kosovo bude fait accompli, Republika Srpska, ako ne bude do tada čvrsto “ukotvljena” u BiH će vrlo brzo slijediti.

A tek onda pričamo o pravim pizdarijama …

Via pollitika.com, preneseno s jednog foruma (thx Andrej):

Milan Bandić je danas bio na razgovoru kod kardinala Bozanića (dva sata, molit ću lijepo!) i u izvješću Večernjeg lista o tom sastanku, naišao sam na sljedeću Bandićevu rečenicu:

“Kao čovjeku koji cijeli život živi vjeru najveća mi je satisfakcija knjiga koju sam dobio na poklon, naslova "Čovjek, crkva i domovina" koji se slaže s mojim motom "Bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje"”.

Koja sprdačina :-)!

Dakle, Milan Bandić je CIJELI svoj život živio (katoličku) vjeru. Odnosno, barem u to pokušava uvjeriti hrvatske glasače (one “katoličkog usmjerenja”) boreći se kao lav za svaki glas kojim bi trasirao svoj put na Pantovčak.

I to mu, čini mi se, jako dobro ide za rukom. Da hoću biti malo zloćkast, rekao bih da to i nije tako čudno s obzirom na bajke koje su takvi glasači inače spremni vjerovati (i hop, evo gomile minusa i negativnih komentara ;-), jer to i nije ništa drugo nego bajka!

A da su hrvatski katolici malo više usmjereni na temelje svoje vjere, a malo manje na njene “vanjske manifestacije” poput ljubljenja oltara, uvlačenja biskupima, doniranja (naših!) novaca za izgradnju crkava i slično, onda bi i sami uvidjeli da dotična izjava Milana Bandića nije ništa drugo nego LAŽ! I da Milan Bandić nije ništa drugo nego LAŽOV!

Jer, kad čovjek koji se RAZVEO od svoje žene, čime je prekršio jedan od temeljnih postulata katoličke vjere (a sve zato da bi se dokopao još jednog (društvenog) stana!) kaže da je “cijeli život živio vjeru”, onda to meni pomalo vuče na blasfemiju. I da sam vjernik ovakvu izjavu Milana Bandića bih shvatio kao tešku uvredu svojoj inteligenciji.

No, prosječan hrvatski vjernik vjerojatno ne zna za tu Bandićevu “eskapadu” i živi u uvjerenju da je Bandić “pravi vjernik”. Što u hrvatskim okvirima vjerojatno i jest – važno se pojaviti svaku nedjelju na misi i dobro darivati svećenika kad dođe posvetiti kuću, a to što se moralna uvjerenja na kojima počiva katolička vjera u svakodnevnom životu gaze na dnevnoj bazi i nije tako bitno.

Glavno da na naslovnici Večernjeg lista velikim slovima piše “Crkva ipak za Bandića”.

onda ovo svakako morate pogledati :-)

A ja nekako mislim da HEP-u neće tako skoro pasti napamet slati "demantije" na HRT :-)))

Meni se onako baš fino svidio, a vi vidite kako vama šmeka:

To bi otprilike bila moja „strategija“ za glasanje na ovim predsjedničkim izborima :-) a kratko pojašnjenje glasi - u prvom krugu se glasa za „najboljeg kandidata“ i tu sam već sad prilično siguran da će (što se mene tiče ;-) to biti Vesna Pusić, u drugom krugu se glasa „razumom“ i tu će najbolji kandidat gotovo sigurno biti Ivo Josipović (ahem, teško je očekivati toliki breakthrough kampanje Vesne Pusić da uđe u drugi krug), a ovo „nadati se najboljem“ znači da pod svaku cijenu treba izbjeći izbor Milana Bandića za predsjednika Republike Hrvatske :-).

Najprije, zašto Vesna Pusić?

Glavni i osnovni razlog je što gledajući sve kandidate, moj osobni životni svjetonazor ima najviše dodirnih točaka sa stavovima Vesne Pusić. Najkraće rečeno – liberalan i građanski do kraja (da budem pristojan :-). Da se razumijemo, ja bih se sigurno izvrsno slagao i sa Ivom Josipovićem, ali činjenica da on dolazi iz „velike“ stranke, koja mora težiti širokim kompromisima značajno ograničava njegov manevarski prostor.

Pored toga, moj osobni dojam je da za razliku od npr. Ive Josipovića Vesna Pusić ima karizmu i baš onako lipo „figura“ (što bi rekli Dalmatinci ;-). Držanje, stil figura, nastup – meni to izgleda sasvim onako fino „predsjednički“ (za razliku od nekih drugih kandidata kojima ću se malo kasnije posvetiti ;-).

Činjenicu da je Vesna Pusić žena, naravno, u našem „spolno-posve-ravnopravnom“ društvu uopće ne treba spominjati (pun inteded ;-), a govoreći onako zaozbiljno, mislim da bi bilo jako zgodno da mi „Balkanci“ imamo ženu za predsjednicu ;-).

I za kraj, Vesna Pusić kod mene ima doživotni kredit zbog hrabrosti koju je pokazala krajem devedesetih kad je bila jedna od rijetkih (od „viđenijih“ osoba u toj priči se još sjećam Ive Banca!) koja je bez puno krzmanja javno osudila hrvatske avanture u BiH. To da će ovakav moj stav generirati mnogobrojne kritike desničara je kristalno jasno (najjači mi je bio onaj telac u prvom sučeljavanju koji je, molit ću lijepo, izradio ZNANSTVENU studiju kojom je DOKAZAO da Hrvatska u Bosni nije „umočila prste u pekmez“ :-) ali za mene tu nema nikakve dileme. Nažalost, kao i mnogo puta dosada, kad se gleda netto učinak, takav stav će Vesni Pusić više glasova odnijeti nego donijeti, ali baš zato na moj može računati!

Jasno, Vesni Pusić se može naći i mnogo mana :-).

Njen stil je često „s visoka“ i u određenoj mjeri docirajući, što možda i nije toliko čudno za sveučilišnu profesoricu, ali svejedno nekad zna malo „zagrebati“. Kao najteži uteg oko vrata tu je sigurno njena veza s „korumpiranim“ Čačićem i svim mutnim radnjama koje su se odradile u (zagrebačkom) HNS-u (afera Ferenčak, npr.). Iako mi se čini da se Vesnu Pusić u javnosti ne percipira kao osobu koja se u politici osobno obogatila, istina je da je „čuvala leđa“ svojim ljudima i da u borbi protiv korupcije u svojoj stranci nije ni izbliza pokazala žestinu koju proklamira kad priča o borbi protiv korupcije na državnoj razini.

Kad se sve to skupa zbroji, jasno je da kandidat(kinja) nije idealna :-), ali ja sam s Vesnom Pusić kao izborom sasvim fino zadovoljan.

Nažalost, prilično je izvjesno da Vesna Pusić nema neke osobite šanse za prolazak u drugi krug što znači da će 10. siječnja trebati donositi novu odluku. Istinabog, pao mi je napamet i mogući scenarij za malo rusvaja u prvom krugu :-) – npr. da Hrvati počnu dolaziti pameti i shvate koliko je Bandić neprikladan za ulogu Predsjednika, te koliko je Nadan Vidošević šupalj i sumljiv (odakle, Nadane, toliko svega u tebe – ODAKLE???) pa da im potpora padne na nekih 10-ak posto, tu je onda odmah i Hebrang kojem će HDZ sigurno mobilizirati bar 10-ak posto, i Primorac koji (iako šupalj i proziran DO BOLI!!!) isto ima određenih potencijala i u takvom scenariju kad nešto više od 10% glasova nosi sudjelovanje u drugom krugu i Vesni Pusić se otvaraju određene šanse :-).

No, ipak treba reći da je ovakav scenario izrazito malo vjerojatan i da je moje mišljenje da će u drugom krugu sigurno biti Ivo Josipović, a Bandić i Vidošević će imati opće klanje i ko preživi taj će mu biti protivnik.

I tu dileme nikakve nema niti je može biti – koliko god Ivo Josipović bio „ultimativno nekarizmatičan“ lik, u usporedbi s ovom dvojicom na skali prikladnosti za poziciju Predsjednika Hrvatske šije ih za par svjetlosnih godina!

No, to nikako i u nikojem slučaju ne znači da Ivo Josipović ima predsjedničku fotelju u džepu!!!

Čak naprotiv, bojim se da bi mu, isto kao i Ljubi Jurčiću, fotelja mogla ostati nedosanjani cilj!

Jer, Milan Bandić je OPASAN! Na stranu moje puste sanje o „dolaženju k pameti“ hrvatskog naroda, da se danas održava drugi krug predsjedničkih izbora u kojem su Josipović i Bandić, ja bih pare stavio na Bandića. Iako je istina da ga u anketama za prvi krug Josipović šije za 10-ak posto, Bandić iz prvog kruga, koji se mora natjecati s Hebrangom, Primorcem pa i Vidoševićem za glasove birača, i (eventualni) Bandić u drugom krugu su dvije posve različite političke persone s posve drugačijim „izbornim potencijalom“!

Kad (ako) iz utrke otpadnu i Hebrang i Primorac i Vidošević i svi desni i marginalni likovi i kad prosječni hrvatski birač pogleda Josipovića i Bandića i pokuša dokučiti koji mu je od njih dvojice „bliži“ – bojim se da je u toj situaciji „građanski profesor“ u lošijoj situaciji od „narodnog populiste“.

I onda smo najebali ko žuti :-).

Na stranu to što ja nikako, ali ono ama baš nikako ne mogu smisliti Milana Bandića kao predsjednika Hrvatske. Lako za to. Problem je što bi se njegovim eventualnim izborom jedan od nexusa korupcije u Hrvatskoj doveo u poziciju političke moći (a i imunitet nije nevažan) i što bi se time šanse za rasturanje mreže korupcije razgranate u zagrebačkom Holdingu i razrješavanje svih afera poveznih s njime svele na puku teoriju.

I zato Milan Bandić po mom mišljenju nikako ne može biti predsjednik Republike Hrvatske. Što ne znači i da neće biti, jer ahem, moje mišljenje u velikoj slici stvari i nije toliko važno ;-).

Ali, nadam se najboljem ...

U stvari, ispravno bi bilo napisati „nagradu za MLADOG predavača“ jer u izbor ulaze samo predavači do 35 godina, ali ovako mi nekako ljepše zvuči ;-). A radi se o nagradi „Roberto Giannini“ koja se, u čast tragično preminulog kolege, na FERu već treću godinu dodjeljuje mladim predavačima koji su na studentskim anketama postigli najbolje rezultate.

O studentskim anketama i koliko ih važnima smatram za poboljšanje kvalitete nastavnog procesa na našim fakultetima sam na ovom blogu već pisao, i mogu reći da je meni osobno posebno drago što je nagrada rezultat (egzaktnih) rezultata na anketama koje su popunjavali studenti, a ne rezultat neke „komitetske diskusije“ ;-).

Jest da ja više ne radim na FER-u, ali hej, nitko nije savršen :-).

Nagrada mi je uručena na proslavi Dana fakulteta i iako u svih onih deset godina što sam radio na FERu niti jednom nisam tu svečanu proslavu odgledao u cjelosti (uglavnom se ciljalo sam kraj i zauzimanje početnih pozicija za domjenak ;-), ovaj put sam baš fino uživao ;-).

Kako je to lijepo rekla moja supruga dok smo se vraćali kući (u stvari, ona kući a ja na posao u Telegru ;-): „uvijek mi je lijepo doći na FER jer odiše nekim suzdržanim šarmom“. FER je daleko od establishmentskog statusa Ekonomije ili Prava, i kombinacija samozatajne svjesnosti o vlastitoj vrijednosti i određenog geek-ovskog nastupa i pristupa mu baš fino leži.

Doduše, ne da je dekan u svojoj prezentaciji na početku svečanosti bio nešto „samozatajan“ (ko pozna dekana Vedrana Mornara zna da to s njim ne ide u istu rečenicu ;-). No, iznosio je činjenice, a protiv činjenica se ne može.

Meni je npr. u pamćenju ostala statistika u udjelu hrvatskih fakulteta u međunarodnim projektima. FER je tu s 25% ukupnog udjela daleko daleko ispred ostalih i koliko sam iz grafa (u stvari pie-charta) uspio razlučiti, niti jedan drugi fakultet u Hrvatskoj nije preko 10 %. A ako vam je u prethodnoj rečenici promaklo, da naglasim još jednom – radi se o MEĐUNARODNIM projektima, iliti koliko smo novaca za financiranje projekata uspjeli „izvući“ na međunarodnim natječajima.

S obzirom na posvemašnju, neću reći korupciju, ali hoću reći nepotizam i favoriziranje „svojih“ u dodjeljivanju novaca na DOMAĆIM istraživačkim projektima od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja mišljenja sam da je ova metrika vrlo važna.

No tako je kako je i kao što je to Vedran rekao: „mi se nećemo žaliti već ćemo učiniti najbolje što možemo“. Koliko god stanje u stvari bilo loše (a loše je, vjerujte mi na riječ!), ipak je uglavnom prevladavao jedan optimistični duh. Posebno mi je bilo drago vidjeti koliko je studenata nagrađeno – što za odličan uspjeh na studiju, što za odlične završne radove i odrađene projekte, što za dobre magisterije i disertacije. Lijepo je također što se i hrvatsko gospodarstvo uključilo, pa su tako sponzorirali nagrađivanje kvalitetnih studentskih radova u svojim „domenama“. Sve u svemu, podijeljeno je preko 200.000 kuna različitih nagrada (full disclosure: moj bonus je jedna docentska plaća – negdje oko 7.000 kuna ;-) i mislim da je to onako čist zgodno (kad se zna kakvi su danas studentski budžeti).

No, doživljaj mi je ipak djelomično uništem kratkim razgovorom s Damirom Kalpićem, mojim mentorom i bivšim šefom (i predstojnikom Zavoda za primijenjeno računarstvo). U tih deset minuta razgovora smo brzo usaglasili probleme koji muče hrvatsko visoko obrazovanje (i FER konkretno – jer to nekad nije isto, a nekad izgleda i dijametralno suprotno – ali samo na prvi pogled!) a ključno je bilo kad sam Damira pitao vidi li ikakve „zametke promjene“ ili šansu da se nešto pokrene nabolje?

Njegovo odmahivanje glavom uz karakterističnu grimasu me nije iznenadilo, ali mi je svejedno teško palo.

Sve u svemu, s proslave sam otišao zadovoljan zbog nagrade i potvrde uloženog truda (i lijepe diplome koju sam odmah pozicionirao na policu u dnevnoj sobi ;-), sretan što sam vidio stare kolege i s njima malo popričao, ali s određenim gorkim okusom u ustima zbog činjenice da hrvatsko visoko obrazovanje niti blizu ne realiza potencijale koje ova zemlja ima, niti ima šanse da se to uskoro promijeni.

Sto mu debeljuškastih praščića, upravo sam skužio da je danas petak 13-ti!

Brrr :-)))

Baš me zanima kako će završiti.

Ako sve bude po planu, sutra u ovo vrime ću sretno spavati u svom starom krevetu u Sukošanu, zajedno sa svojim sinčinom i Princezom . Ako ne, eto teme za malo ozbiljniji post o fenomenu petka trinaestog .