ponedjeljak, 23.02.2009.

Otvoreno pismo ministrima Šimonoviću i Karamarku

Povodom održavanja Okruglog stola "Sloboda medija u Republici Hrvatskoj - je li Internet slobodan medij?" i činjenice da će Hrvatska uskoro biti jedina zemlja u Europi u kojoj blogeri idu u zatvor, Hrvatska blogerska organizacija upućuje

Otvoreno pismo ministru pravosuđa prof.dr.sc. Ivanu Šimonoviću i ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku

Hrvatska blogerska organizacija uznemirena je i zabrinuta zbog učestalog policijskog i sudskog progona građana koji su, bilo kao blogeri, bilo kao građani-novinari, bilo kao pružatelji internetskih sadržaja ili kao korisnici socijalnih mreža, aktivni na internetu. Mi u HBO uvjereni smo da su razlozi ovih nemilih pojava u nedovoljnom obrazovanju zaposlenih u policiji i pravosuđu o specifičnim obilježjima i funkcioniranju novih medija kakav je internet, zatim u domaćem zakonopravnom vakuumu u kojem se internet nalazi, a nije zanemariva ni pojava zlouporabe ovlasti i službenog položaja u pokušajima da se ograniči sloboda izražavanja i ugrozi privatnost građana na internetu. Obraćamo Vam se kao nositelju javne vlasti i odgovornoj osobi za problematiku koju adresiramo i na koju želimo skrenuti Vašu pažnju u ovom otvorenom pismu.

Internet je od ljudi kreiran virtualni svijet u kojem se više-manje neometano odvija komunikacija na globalnoj razini. To je virtualna agora te je, kao ekskluzivno ljudska tehnološka kreacija, izgrađena na principu jednakosti i slobode svih koji se na njoj pojavljuju. Internet je takav javni prostor (istina, virtualnog pojavljivanja) u kojem je moguća najbrža i najotvorenija razmjena informacija. Kao takav, internet je i moćno vježbalište demokracije, odnosno javne, otvorene i transparentne političke komunikacije slobodnih i jednakih građanki i građana. Internet je medij putem kojeg svjetsko društvo može poprimiti karakteristike globalnog, ne sela, nego polisa. Međutim, kako se ipak radi o tehnologiji čiju svrhu određuju ljudi, ona se može koristiti za dobro (javna i otvorena komunikcija najvećeg broja različitih subjekata) ili za loše i zlo (nadzor i manipulacija privatnošću). I to se već događa: usporedno s unaprjeđenjem upotrebe interneta u obrazovanju, znanosti, privredi, demokraciji itd., represivni sustavi država i nadzorne službe korporacija nastoje regulirati internet i ograničiti slobodni protok informacija narušavajući temeljnu premisu na kojoj je internet izgrađen - neutralnost medija.

Budući da je javnost genuino stanište političkog sustava i da se politički legitimitet stječe primarno javnim djelovanjem, valja postaviti sljedeći alogritam: što otvoreniji javni prostor to legitimnija politika i obrnuto: što manje javnosti tj. što više ograničenja pristupa javnom prostoru, to manje legitimiteta političkog. Interes vlasti je da kontrolom javnog prostora osigura legitimitet svojih politika, a time i pobjedu na izborima (građani/građanke u funkciji birača). Korporativni interes usmjeren je na maksimizaciju dobiti kroz javno poticanje na potrošnju tj. oglašavanje (građanke/građani u funkciji potrošača). S onu stranu javnosti događaju se, pak, interesna povezivanja vlasti i privatnih interesa. Svjedoci smo da javni prostor u Hrvatskoj kontroliraju država (primarno kroz javne radio i televiziju) s jedne strane, a razni privatni ili korporativni igrači/agenti s druge strane. Zbog dominacije interesa, sloboda govora se iz univerzalnog i neotuđivog građanskog prava tako pretvara u privilegiju bogatih i utjecajnih tj. jakih.

No, dok se javni prostor djelovanja u realnom svijetu sužuje, on se do planetarnih dimenzija širi u virtualnom svijetu internetske komunikacije. Internet nije puko oruđe čija namjena je tek da nam olakša život, već od ljudi stvoren medij komunikacije, kojim smo našem svijetu dodali nove sistemske dimenzije i to po mjeri slobode i jednakosti, koja nas i čini ljudima. Generacija rođenih u osamdesetim godinama XX stoljeća formirala je svoj identitet uz pomoć široko dostupne informatičko-komunikacijske tehnologije, u okružju globaliziranog svjetskog društva društava. Izloženost globalizacijskim procesima omogućila je da politiziranost mladih ljudi današnjice bude u znaku otvorenosti i širine gledišta. Sigurno bi se moglo navoditi i druge osobine internet generacije, ali se kozmopolitski identitet (građanke i građani svijeta) i otvorenost uma čine najbitnijima za razumijevanje novog duha u promišljanju i bavljenju politikom. Tko smo mi da ometamo razvoj tog novog duha?

Internet je jedini preostali slobodni medij u Hrvatskoj (a postoje dokazi da je tako i u ostatku svijeta). Misija HBO je da se izbori za regulaciju koja će efikasno štititi tu slobodu od predatora i uzurpatora, bez obzira na njihovo porijeklo ili namjere, u ime demokratskih vrijednosti društva i revitalizacije bitnih obilježja politike kao zajedničkog djelovanja ljudi na uvećanju javnog dobra i sreće pojedinaca i pojedinki, a to su otvorenost, transparentnost, participativnost i kolaborativnost.
Stoga Vam upućujemo dva zahtjeva na kojima se mora temeljiti svaka buduća regulacija interneta kao medija javne komunikacije. Naši zahtjevi odražavaju potrebu za afirmacijom Ustavom zajamčenih građanskih prava i sloboda na izražavanje (čl. 38), okupljanje (čl. 42), sudjelovanje u javnim poslovima (čl. 44) i peticije (čl. 46). Od Vas kao ministra, tražimo:

1.
Snažno se založite za to da se internet stavi pod najviši stupanj ustavno-pravne zaštite slobode govora i pošaljite jasnu poruku da ćete staviti veto na svaki zakonski prijedlog koji će biti ispod razine tog standarda.

2. Stanite iza tehnoloških inovacija i osigurajte da pružatelji internet usluga i aplikacija uživaju imunitet od odgovornosti za sadržaje postavljene od drugih.

Na kraju, ali ne manje važno, pozivamo Vas da iskoristite svoje prerogative i da kao član Vlade, u znak dobre volje da se internetu pristupi kao mediju s neprocjenjivim demokratskim potencijalom i civilizacijskoj vrednoti, inicirate proceduru prekida svih istražnih i sudskih postupaka koji se provode zbog govora na internetu i amnestiranja svakog građanina kojemu je iz istih ili sličnih razloga izrečena kazna zatvora. U protivnom, bojimo se, da će Republika Hrvatska biti jedina europska zemlja u kojoj se internet građanski aktivizam kažnjava zatvorom.


Za Hrvatsku blogersku organizaciju:

Dr.sc. Zvonimir Vanjak, predsjednik

- 00:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.02.2009.

Leaving FER – retrospektiva 11 godina ...

Odrađen je zadnji radni dan, stvari su spremljene u kutije, malo smo „proslavili“ i ... to bi bilo to. Nakon jedanaest i kusur godina rada na FERu (počeo sam 15.1.1998. pa kome se da nek' računa točno ;-), u ponedjeljak idemo u nove i ponešto drugačije radne izazove.

Ako ste ponešto zbunjeni ovom nenadanom promjenom i ako se pitate zašto je tako ispalo - moglo bi se na to pitanje odgovarati nadugačko i naširoko, ali za ovu priliku će biti dovoljna i sažeta varijanta osnovnog razloga – odlazim s FER-a zato jer za FER nisam dovoljno dobar no. Iliti, da budem malo precizniji – jer nisam dovoljno „znanstveno izvrstan“!

Kako se bližio 30. rujna i datum istjecanja mog znanstveno-novačkog ugovora, zbog činjenice da nisam dokazao svoju „znanstvenu izvrsnost“ objavljivanjem tzv. CC članka, opcije su mi se počele značajno sužavati. Preciznije, nije ih više bilo :-).

Bez članka objavljenog u časopisu iz Current Contents indeksa (to je taj famozni CC – u biti se radi o popisu xyz časopisa „najvišeg znanstvenog ugleda“) nema docenture, a bez dostizanja statusa docenta, slijedila mi je „noga u guzicu“.

„A crni Zvone, pa što nisi napisao nešto?“

Ukratko – nije mi se dalo smokin.

Je, znan da malo grubo zvuči, ali ako objašnjenje mora biti kratko, onda je to najprecizniji opis. „Izgubiti“ godinu dana posla da bih objavio neki turbo gtx injection pametan članak, koji, budući je tako tubro gtx injection pametan najvjerojatnije neće imati nikakve veze s praksom i od kojeg neće biti (skoro) nikakve praktične vrijednosti/koristi, mi se jednostavno nije dalo.

U trijadi znanost-obrazovanje-biznis koja bi nekako (barem po meni, ali ne i po Ministarstvu znanosti i obrazovanja!) trebala opisivati „funkciju“ fakulteta, ja sam se uglavnom koncentrirao na obrazovanje i biznis (gdje bih ja ovdje „biznis“ definirao kao praktičnu primjenu znanosti) a „čistu“ znanost sam poprilično zanemario.

Nažalost, Ministarstvo znanosti i obrazovanja uvjete za napredovanje na fakultetima temelji isključivo na konceptu tzv. „znanstvene izvrsnosti“ (o toj temi, odnosno postavljenim uvjetima za napredovanje od strane MZOŠ-a i posljedicama koje će to imati, pogotovo na „konjukturne“ djelatnosti poput razvoja softera, bi se u stvari trebalo napisati zaseban post) i tako je završila moja priča s FER-om.

A kad već nisam dovoljno dobar za FER, sreća je što sam dovoljno dobar za Telegru pa ću sad umjesto prenošenja znanja budućim generacijama inženjera, snage malo usmjeriti na rješavanje konkretnih problema u praksi.

Ipak, moj rastanak s FER-om nije potpun (kako bi rekli Ameri, „we are not divorced, we are separeted“ ;-) tako da ću i dalje redovno posjećivati FER, ali sad u statusu vanjskog suradnika. Nekoliko diplomanada mi je na par mjeseci do obrane i doista ne bi bilo korektno sad ih „nogirati“, a tu je i moje „djetešce“, predmet iz zimskog semestra na diplomskom studiju, Objektno oblikovanje, koji svakako planiram držati i dogodine.

A ako se pitate što od toga ima moj novi poslodavac – paaa ... zadovoljnog radnika (ja stvarno volim držati predavanja i raditi sa studentima wave), a ne treba zanemariti ni head-hunting komponentu u današnjem IT sektoru u Hrvatskoj. Fajt za talent će uskoro postati još bespoštedniji, pa imati svog čovjeka at the source nije uopće blesavo. A sad kad sam s druge strane javno-privatne (da ne kažem fakultet-privreda) razmeđe, svakako ću probati učiniti nešto više da se ta famozna „suradnja fakulteta s privredom“ (još) poboljša.

Bolonja je, for good or worse, za studente na diplomskom studiju (4. i 5. godina) donijela značajno više praktičnog rada u vidu raznoraznih seminara i završnih radova, pa vjerujem da će se naći oni koji će umjesto rješavanja „izmišljenog“ problema radije probati zagristi u nešto „konkretno“.

Da se razumijemo, od studenata se samo u izuzetnim slučajevima može očekivati „profesionalni“ doprinos, ali načeti malo neki problem, ćirnuti malo kako to izgleda u „pravom“ svijetu i okušati svoje mogućnosti ... nekako mislim da bi to bar ponekom studentu moglo biti interesantno.

Ili, da kažem to ovako – da je meni kad sam bio na studiju netko pristupio s takvom idejom, vjerojatno ne bih trošio vrijeme na izradu igre Monopoly za svoj Atari ST, ili izgradnju baze podataka o nogometnim utakmicama (u čistom C-u, kakav DBMS :-). Naravno, to je bilo višestruko korisno, i vrijeme uloženo u kucanje tih nepreglednih tisuća linija C kôda mi je najbolja investicija u životu, ali da sam umjesto toga mogao probati zagristi u nešto konkretnije, mogao sam, a i guiding hand u vidu coach-a (Scrum terminologija ;-) bi mi isto tako dobro došla.

U svakom slučaju, vidjeti ćemo što će od toga ispasti. A meni je jako drago što sam u poziciji kad su sve opcije otvorene :-).

Iza mene ostaje lijepih jedanaest godina, u kojima je svakako bilo i „mračnih“ trenutaka, ali koje ću svejedno uvijek pamtiti kao jedno jako lijepo razdoblje svog života. Rad sa studentima na FER-u je gotovo u pravilu uvijek bio užitak i iako sam često prema njima znao biti kritičan, čvrstog sam uvjerenja da su upravo kvalitetni studenti najveća snaga FER-a (ahem, koju bi se ipak dalo značajno bolje/kvalitetnije „upogoniti“!). Akademska sloboda i mogućnost vlastitog izbora smjera profesionalnog usavršavanja su klasični benefiti rada na fakultetu (tu svakako moram dati palac gore svojim šefovima na Zavodu za primjenjeno računarstvo!) a fleksibilnost radnog vremena koju mi je FER pružio je također nešto što se mora spomenuti. Uz „akumuliranje“ party troje djece tijekom godina ta je fleksibilnost bila više nego dobrodošla.

I što reći za kraj? Bilo je lijepo i lagao bih kad bih rekao da mi rad sa studentima neće nedostajati, ali došlo je vrijeme za nove izazove ...

- 22:25 - Komentari (43) - Isprintaj - #

srijeda, 11.02.2009.

Semestar je (konačno!) gotov :-)

Puf, pant - tako bi se sažeto a kristalno jasno moglo opisati kako je to izgledalo tijekom netom završenog semestra (a ako ste ljubitelj Grunfa iz Grupe TNT, onda taj puf, pant poprima i dodatna značenja :-).

Prva generacija studenata diplomskog studija na FER-u (to je ono za M.Sc. ;-) i prva godina predavanja na predmetu Objektno oblikovanje. Svatko tko je ikad držao ikakva predavanja zna kako to izgleda kad se neki predmet po prvi put predaje i koliko u to treba uložiti truda i vremena. Za dobru mjeru, trebalo je još odraditi i predavanja za jednu grupu brucoša (cirka njih 80-ak) iz Programiranja i programskog inženjerstva.

Ali, svakoj „muci“ dođe kraj, pa je konačno završila i ova :-).

Ipak, ako mislite da je ovo još jedan post pun jamranja u kojem se oni koje rade u visokom obrazovanju žale kako im je teško, kako su za svoj trud malo plaćeni i kako se njihov rad uopće ne cijeni, onda ste se debelo prevarili.

Ovaj post će naime, biti čista pozitiva (dobro, ne baš skroz jer čim se radi o hrvatskom visokom obrazovanju, tako nešto je aksiomatski nemoguće ;-) a „muka“ kojoj je završetkom semestra došao kraj uopće nije bila muka i odraditi ovaj semestar mi je bio pravi užitak.

Da se ne bi krivo razumjeli, bilo je trenutaka kad sam se zapitao „Crni Zvone, što ti je to trebalo, koliko si samo sebi posla (nepotrebno) na leđa navalio!“. Ako vas je ovaj „nepotrebno“ malo ubo u oči, stvar je vrlo jednostavna. Naime, ja nisam profesor, čak nemam ni titulu docenta i držanje predavanja (pogotovo na diplomskom studiju) nije nešto što mi stoji u opisu posla. To hammer the point home, svaki semestar sam morao dobiti posebno „odobrenje“ Fakultetskog vijeća (tzv. „povjeru predavanja“) kako bih uopće mogao (čitaj, smio ;-) držati predavanja.

Gledajući iz te perspektive, ovo „što ti je to trebalo“ i nije tako blesavo (da ne spominjemo da bi za moju znanstvenu karijeru bilo puno probitačnije otfikariti studente i posvetiti se pisanju „znanstvenih“ članaka – kako to mnogi „pametnije“ od mene, čak i na FER-u, vrlo uspješno rade ;-).

Ali, s obzirom na moju „misiju“ propagiranja objektno-orijentirane paradigme na FER-u (i iskonsku odbojnost prema pisanju članaka po onoj „samo da se pišu, nek ih ima“), tu u stvari nije bilo nikakve dileme :-). I nije mi žao, ma niti zericu, jer kompenzacija u vidu užitka rada s motiviranim, pametnim i marljivim studentima je bila više nego dovoljna da „pokrije“ sav uloženi trud.

Nažalost (a to je onaj „žalim se“ dio), „potpora“ na predmetu je bila, kako bih to rekao, non-existent (iliti, nije je bilo). Sve sam morao odraditi sam, a kako je predmet zamišljen s puno praktičnog rada, stvari su pri kraju počele malo „bremzati“.

Ispraviti četiri domaće zadaće (čija su rješenja često bili programi i sa preko nekoliko stotina linija programskog koda ), međuispit i završni ispit, blicevi, te još završni seminar pride, i sve to za 50-ak studenata ... bilo je tu puno posla, a kad se tome dodaju predavanja za grupu iz PIPIja, rad na projektima te „zarađivanje za kruh i mlijeko“ (troje djece nije mala stvar ;-), žao mi je što to nisam sve bolje i ažurnije odradio, ali eto, „objektivne okolnosti“ :-). Jedan „posvećeni“ asistent bi predmetu došao ko kec na desetku, ali di ću ja imati svog asistenta, kad sam i sam formalno asistent (i to „viši asistent“, moliti ću lijepo :-)

No dobro, toliko što se tiče „jamranja“.

A razlog zbog kojeg pišem ovaj post su „moji“ STUDENTI!

Što da vam kažem – bili su dobri, zainteresirani, angažirani na predavanjima, marljivi u odrađivanju svih zadataka (čak i kad bih ja organizacijski kiksao!) i da ne duljim previše – naprosto sam bio oduševljen njihovim pristupom i pokazanim znanjem!

Naravno, nisu baš svi bili tako fenomenalni u pokazanom znanju i angažmanu (što je iluzorno i očekivati!), ali čak i kad se gleda prosjek, medijan ili bilo koja druga statistička mjera njihove izvrsnosti – bili su naprosto IZVRSNI!

A u toj izvrsnoj grupi, neki su se svojom izvrsnoću posebno iskazali. Stoga ću svim njihovim budućim potencijalnim poslodavcima učiniti uslugu (ako već nije, Google će u „kadrovskim službama“ vrlo brzo biti prvi na „to do“ listi ;-), i izreći „javnu pohvalu“. Iliti - dragi moji IT poslodavci, ako ćete prihvatiti ocjenu nekoga s 11 godina iskustva obrazovanja FER-ovih inženjera, a tko k tome ponešto i zna o modernim tehnikama razvoja softvera:

„sa studentima s ovog popisa, 99,9% je sigurno da nećete promašiti“ thumbup thumbup thumbup

Popis je abecedni, jer nikako drugačije ne bi ni moglo biti:

Nino Antulov-Fantulin
Josip Bišćan
Vinko Bradvica
Goran Glavaš
Vedran Ivanac
Alen Kralj
Kornelije Petak
Goran Pogačić
Vjekoslav Leonard Prčić
Dario Vuljanić

Sasvim je sigurno da se i među ostalim studentima skrivaju buduće zvijezde, ali „evaluacija“ u nastavnom procesu je nužno nesavršena (a ja svakako imam još par imena „u rukavu“ ;-).

Sad kad smo to riješili, preostalo je još vidjeti što kažu studenti?

Paaa, mi na FER-u već tri godine provodimo anonimne studentske ankete tako da se vrlo dobro zna što studenti misle :-). Doduše, rezultati tih anketa se kriju ko što zmija krije noge, ali kako sam ja cijeli ZA transparentnost, u nastavku posta će i studenti dobiti priliku da „kažu svoje“.

A kako su moje pozive za popunjavanjem ankete i komentiranje što misle o predmetu studenti ozbiljno shvatili, imati ćete što i čitati :-). Za hvale ćete se ipak morati potruditi pročitati komentare studenata malo niže u postu, a ja ću se osvrnuti na kritike.

1. „puno smo vremena potrošili na jednostavne/poznate stvari“ – moja greška, jer sam potcijenio predznanje studenata s kojima su došli na predmet. Doduše, siguran sam da je bilo i onih kojima je taj početni „pregled (kao) poznatih stvari“ bio koristan!
2. „ocjenjivanje zadaća je bilo ne-ažurno“ – istina, i opet moj bed, ali kao što sam objasnio u postu – „objektivne okolnosti“
3. „prekasno je zadan zadatak za seminar“ – tehnički, to jest istina :-), ali je isto tako istina da se okvirna tema seminara, odnosno ono što će se trebati napraviti, znalo već od sredine semestra! A to što se zbog cirkusa oko Laboratorija profila nije znalo hoće li Nhibernate u seminar ili u labos, to je u cijeloj priči ipak bilo manje važno.

I konačno, ono što su studenti posebno ogadili je Laboratorij profila. Osnovni problem - nije se znalo tko je glavni i odgovorni. Predmet nastao „kompilacijom“ četiri različita predmeta (Napredni algoritmi i strukture podataka, Napredni modeli baza podataka, Objektno oblikovanje, Raspodijeljeni sustavi), koji bi, kad bi se odradio i organizirao pošteno mogao predstavljati vrhunac semestra za studente profila „Programsko inženjerstvo“, a koji je iz gore navedenog razloga doživio debakl.

U svoju obranu ću za početak reći da, kad sam se prihvatio držanja predmeta Objektno oblikovanje, pojma nisam imao da postoji nešto što se zove Laboratorij profila i da to ima (in)direktne veze s mojim predmetom!

Držanjem PIPIja i Objektnog oblikovanja kroz ovaj semestar ja sam skoro za 100% premašio svoju „normu“ (iako je to „normiranje“ opterećenja u nastavi na FER-u još uvijek nerazriješen problem!) i kad mi je još taj Laboratorij profila „sletio u krilo“ na početku semestra – heh, skoro da bih rekao da sam odmah mogao znati da to neće dobro završiti :-(.

A kad ti je još k tome formalni nositelj predmeta Dekan fakulteta, koji ima i drugih (a reći ću i u globalnoj slici stvari ipak važnijih!) stvari na pameti, onda to pogotovo ne miriše na dobro.

Ukratko – zajebali smo! A kako mi se nekako čini da s time završiti post nije baš zgodno :-), ajmo ispaliti par klasika – „tko radi, taj i griješi“, „dogodine će biti bolje“ ...

I za kraj, kao što sam obećao, što su točno studenti „rekli“. Bez cenzure i ikakvih uredničkih intervencija, prenosim SVE komentare koje su studenti dali u završnoj anketi:


Smatram da je ovo jedan od najkorisnijih predmeta u ove 4 godine. Za programera, zajedno s predmetima o bazama podataka najkorisniji predmet.( pri tome mislim na onaj obični sa preddiplomskog, ove sad "napredne" su prešugav predmet) Jedini predmet uz Dizajniranje organizacije na kojem studenti aktivno sudjeluju moram reći. A što se tiče predmeta nekako mi se čini da smo trebali ubrzati prvi dio jer za sad ovo što je bitno tj. NHibernate i MVC nije bilo vremena. Naravno, zbog rasporeda predmeta na faksu morali ste ponavljati ono što smo mi trebali zapravo znati. I ovo sad zadnje ste malo ... s ovim seminarom, al dobro, koristan će bit, i to jako. I mislim da ste trebali definirati neke granice što se tiče veličine projekta tj. seminara. Jer neki su napravili toga jako malo a neki puno. Morali bi reći šta ako ne uspijemo dovršiti sve viewove ili implementirati sve use-caseove jer sam se ja možda recimo zaletio sa zahtjevima. Uglavnom, odličan predmet.


1. treba smanjiti uvod u objektno orijentirano programiranje i više vremena posvetiti stvarnom gradivu kolegija koje se nije obradilo na dovoljno kvalitetan način 2. za dobro i profesora i studenata, ranije razmišljati o laboratoriju profila - iako, po meni, bilo bi puno bolje da laboratrij profila doživi izmjene, dakle da se ne dijele ocjene (samo prolaz), da se radi jedna projekt koji uključuje gradivo teotijskih predmeta, a da ga pregledava skupština profesora voditelja tih teorijksih predmeta koje student sluša 3. malo više vremen posvetiti samoj organizaciji i planiranju predmeta te gradiva koje se predaje - neke stvari su bile uistinu na brzaka napravljene i to se vidjelo, nije bilo ni glave ni repa 4. više pažnje posvetiti samim slajdovima 5. planirati projekt tako da se stigne ranije završiti, a ne da ostane za tjedne ispita -> dakle, kada bi se uvodni ciklus smanjio, stiglo bi se ranije obraditi MVC i NHibernate, možda čak prvo NHibernate, a nakon toga MVC a završiti s Web MVC (na primjer)


Predmet je odličan i jako koristan! Predavanja su super i zanimljiva! Međutim, Problem je sa organizacijom laboratorija. Mislim da stvarno nije pošteno na zadnjem predavanju zadati zadatak za Laboratorij profila (web mvc)!!! Trebalo bi takve stvari puno prije objaviti!!! Osobno, stvarno ne znam kada ću to napraviti.


Prof. Vanjak je odlican predavac, ali mislim da mu je mozda bila potrebna pomoc jednog asistenta ili profesora jer.. ocito je da nije bilo dovoljno vremena za neke stvari.. Takoder mislim kako bi bilo super kada bi Objektno oblikovanje dobio starijeg brata, tj kada bi nasatao (organizirao se) jos jedan predmet koji bi bio logicnki nastavak na OO.. Ipak smjer PI zasluzuje takav predmet.. dapace.. OO bi trebao bit najobavezniji predmet ikad na fer, sto se tice smjera PI.. Ideja.. Umjesto zadaca, seminara ili nesto slicno, mislim da bi bilo super organizirat neku vrstu bloganja.. dakle.. studnet umjesto da radi seminar pise blog o odredjenoj temi.. i objavljuje ga na netu kako bi svi ostali studenti (koji slusaju OO) mogli saznat neke sitnice vezane za danu temu.., dakle, jedan svaki student obradi jedan maliiii dio gradiva, ali ga obradi posteno i sa primjerima, ali opet sazeto i citko jer.. tko ima vremena citat 80 blogova, pogotov kad ih pisu ferovci :)) osobno citam jako puno blogera i smatram da je to mozda najbolji nacin unaprijedjivanja vlastitog talenta (?znanja?)


Kolegij je u velikoj mjeri bio ok, al uvijek ima mjesta za popravak. Za početak, puno previše vremena je potrošeno na stvari koje bi otprije trebalo znati. Smatram da se ubuduće te stvari ne bi treba predavati, ili bi se materijali mogli staviti na stranice kolegija za samostalno proučvanje za one koji s tim stvarima nisu upoznati. Također, staviti u opis kolegija listu requirment-sa sa stvarima koje bi bilo poželjno znati prije upisivanja ovog kolegija. Nadalje, što se tiče case-study-a koji studenti rade samostalno kroz semestar. S obzirom da se MVC i NHibernate proučavaju tek na kraju semestra zadnja tri predavanja, posljedica toga je da studenti moraju više od 50% projekta napraviti nakon što je to gradivo obrađeno na predavanjima, što znači u tjednima završnih ispita, kada bi se ti studenti trebali posvetiti završnim ispitima, a ne rađenju projekta. To je također moguće realizirati na način da se izbace one stvari na početku kolegija koje bi svi trebali znati prije upisivanja kolegija, te bi time MVC i NHibernate brže došli na red, a ne tek na kraju semestra. Također, još jedna stvar koja mi je zasmetala je što je profesor Vanjak do posljednjeg predavanja govorio kako za projekt nije potrebno predati nikakvu dokumentaciju osim one koja je ionako nastala kroz zadaće, da bi se na zadnjem predavanju iz vedra neba predomislio i rekao da je ipak potrebno napisati dokumentaciju, koju mi sad naravno moramo napraviti također u tjednima završnih ispita. I šećer na kraju. Kao da nemamo dosta posla u tjednima završnih ispita s projektom i njegovom dokumentacijom, te samim završnim ispitima, profesor se na zadnjem predavanju, iz vedra neba, sjeti da će za Laboratorij profila trebati napraviti seminar obujma do 20 stranica, na temu koja je većini u većoj mjeri nepoznata i s kojom nemaju praktičnog iskustva. I još jednom napominjem, ta obavijest dolazi na zadnjem predavanju, dok kroz cijeli semestar o tome nije bilo niti riječi, a upiti studenata vezani uz to kako će se zaraditi bodovi iz Labaratorija profila su dobivali, kroz cijeli semestar, odgovor: "Neznam". Krajnje neodgovorno, neprofesionalno i u suprotnosti s politikom koja se prakticira na većini kolegija na fakultetu. I naravno, kad je vrijeme stisnulo, stvar se na studentima prelomilo, kako to već obično biva. Mislim da sam ovim rekao sve što sam namjeravao i da nisam ništa zaboravio. Nadajmo se da će se ove stvari riješiti do iduće godine kada se ovaj kolegij ponovno predaje.


Odličan predmet, odličan nastavnik. Predmet je u svakom slučaju koristan i nešto slično bi se trebalo predavati na preddiplomskom studiju. Zvonimir Vanjak ima uvjerljivo najbolji odnos sa studentima, te na nijednom drugom predavanju nije bilo više aktivnosti studenata i interakcije sa nastavnikom. Konkretno izvođenje primjera na predavanju je za svaku pohvalu.


Za početak, pohvala prof. Vanjku za odlična predavanja i jako dobar način interakcije sa studentima. No, nije sve odlično. Samo gradivo je loše organizirano i raspoređeno. Previše je vremena potrošeno na trivijalne stvari koje je većina slušala na drugim predmetima (OO uvod, UML, proces razvoja) tako da je gradivo koje je najbitnije moralo biti ispredavano na brzinu. Dakle, malo raspitivanja o tome što se uči na bazama, oblikovanju programske potpore, programskim paradigmama i jezicima te razvoju primjenjene programske potpore uvelike bi smanjilo opseg tog početnog gradiva. U organizacijskom smislu, seminar i domaće zadaće su loše riješeni. Tek smo u 3. ciklusu (i to krajem) mogli točno doznati što se traži u seminaru, a do tada smo svaki sat mogli čuti poneki detalj, ali je uvijek sve bilo još u fazi nastajanja. To ne bi bio problem da taj seminar ne iziskuje dosta truda i rada u malo vremena, vremena koje nemamo jer slušamo još 4-5 predmeta koji zahtijevaju otprilike jednaku potrošnju vremena. Dakle, budućim generacijama osmislite predmet do kraja u kolovozu/rujnu tako da odmah znaju što ih čeka. No, seminar je još super u odnosu na laboratorij profila. Nakon tjedana i tjedana slušanja kako će se "već nešto smisliti", u zadnjem tjednu predavanja dočekalo nas je prekrasno iznenađenje - ajde vi sad lijepo napravite još jedan seminar. Ako je prof. Kalpić, tj. Hlupić, mogao još u rujnu odrediti kakve ćemo obaveze imati, onda se to moglo i na OO. p.s. U potpunosti razumijem da prof. Vanjak nema puno vremena jer stalno ima neke obaveze s ministarstvima, firmama, itd., ali i mi studenti imamo hrpu obaveza za svaki od 6 predmeta i ne možemo reći "nisam stigao jer ..." nego imamo rokove čije nepoštivanje donosi lijepi, okrugli broj bodova - 0.


Zadaće se prekasno ispravljaju, tako da ne dobivamo skoro nikakvu povratnu informaciju koliko smo dobro usvojili gradivo. Još kad se uzme u obzir da nad tim zadaćama gradimo projekt koji nosi dosta bodova, ikakve informacije bi bile dobrodošle. Upute za projekt(seminar) u sklopu predmeta su objavljene tek zadnji tjedan. Iako je profesor napominjao na svakom predavanju komad po komad kako bi seminar trebao izgledati te natuknice su se često mijenjale, te nismo dobili nikakvu "čvrstu" informaciju kako i što trebamo raditi. Iako je profesor spominjao da će bodove iz projekta samo prepisati u bodove za Laboratorij modula tek nam je ZADNJI TJEDAN priopćio da eto ipak moramo napisati još jedan seminar (koji nije baš neopsežan), a kad se uzme u obzir da imamo šest ispita u dva tjedna te i projekt iz objektnog za dovršiti pitanje je kako i koliko dobro ćemo to stići napraviti. Iako nam je profesor dao maximalni rok za predaju, ovo definitivno nije u redu (ako su mogli ostali poput profesora Hlupića i profesora Kalpića već drugi tjedan nastave objaviti bodovanje njihovog predmeta u sklopu Laboratorija modula znači da se može), dok smo tu cijeli semestar držani u neznanju, da bi nas profesor zadnji tjedan stavio pred gotov čin. Pa se djeco snađite kako znate.


Ovaj predmet je bio jako koristan i moglo se puno naučiti. Loše je to što nismo dobivali povratne informacije od zadaća na vrijeme. Npr. pisali smo prvi međuispit u kojem smo trebali napraviti objektni model i scenarije korištenja bez da smo znali što smo u sličnim zadaćama pogriješili, pa smo zapravo ponavljali dvaput iste greške. I drugo, trebalo bi skratiti uvod u objektno oblikovanje jer smo te već radili na drugim predmetima kako bi mogli prije početi raditi projekt. Ovako gradivo koje nam je bilo potrebno da počnemo raditi projekt obradili tek krajem 12.mjeseca. Na kraju sve pohvale profesoru Vanjaku koji je s obzirom da je sve radio sam uspio to izvrsno organizirati.


Najbolji i najkorisniji predmet do sada, i najbolji profesor kojeg sam imao. Svaka čast!


Previše bodova ide na prisustvo koje se nije provjeravalo redovno zbog nepostojanja čitača. neće biti pošteno ako svi studenti ne dobiju barem 5 bodova iz tog elementa ocjene. Zadaće se kasno ispravljaju i organizacija kao da uvijek kaska za gradivom. Prvi međuispit je sadržavao par pitanja koja su loše postavljena ili uopće se ne bi trebala nalaziti u ispitu iz objektnog oblikovanja. seminar je bilo nemoguće početi raditi dok se nije ispredavalo sve što će se u njemu koristiti tako da mnogi studenti jedva da će stići to napisati. u 3. zadaći se ocjenjuje model seminara koji je najbitniji pri ocjeni, ali kasno ispravljanje zadaće onemogućuje studentu da ispravi model značajno zbog nedostatka vremena. Najveće zamjerke idu nesretnim laboratorijima profila. Predavač je izvrstan, ali organizacija poprilično loša.


Jako koristan predmet, ali katastrofalno loše organiziran. Vanjak se iskazao kao vrlo sposoban predavač, ali je konstantno odgađao ispravljanje provjera i zadaća, te odugovlačio s zadavanjem zadatka za predmet laboratorija do početka završnih ispita. Neorganiziranosti je pridonjeo i nositelj iz sjene jer se nije znalo tko pije, tko plaća.


Za početak, ovaj predmet mi je bio vrlo koristan za upotpunjavanje rupa u mom znanju objektnog oblikovanja i sličnog, što sam sve koristio do sad, ali ne s toliko razumijevanja. // ne znam kome su namijenjeni ovi komentari, pa ću pisati // u 3. licu) Prof. Vanjak je pokazao visoku razinu poznavanja materije koju je predavao i ovaj predmet je bio jedan od korisnijih i zanimljivijih ovaj semestar. ALI... Semestar je počeo 8.9.2008. Predmeti i obaveze su bili poznati još u 6.-7. mjesecu (ako sam ga ja većt ad upisivao, onda je valjda i prof. Vanjak znao da će ga predavati). Skoro sve obaveze na ovom predmetu su kasnile, počevši od međuispita, blica, preko rezultata zadaća, pa do krune svega, seminara za laboratorij. Seminara koji je zadan 14.1.2009. Valjda ne moram računati koliko je to od početka semestra i koliko je vremena bilo da se ta tema zada. I onda još jedan pad u očima, zbog žurbe, gužve i previše posla, kriteriji će biti sniženi, zahtjevi smanjeni... Ako već radim taj projekt za ovaj predmet cijeli semestar, onda bih ga radije napravio kako spada, a ne polovično. Mislim da je prof. Vanjak time i sam sebe razočarao, pa se neću dulje zadržavati na tome. Za kraj... shvaćam da je prof. Mornar zaposlen i ne stigne razmišljati o ovom predmetu. Shvaćam i da je prof. Vanjak u nekim stvarima bez prof. Mornara vezanih ruku što se tiče organizacije predmeta. Ali, kakve to veze ima s nama studentima? Žao mi je reći, ali opet smo mi ti zapostavljeni, standardno pod motom "vi ste prva generacija, predmet se još nije organizirao kak spada".


Mislim da prvi dio mora biti kraći. Ponavljali smo tamo stvari koje je većina znala, a ako nije mogla je ponoviti sama. Ovo ostalo je bilo super, da nismo radili tak dugo uvod bilo bi sad vremena i za NHibernate i ASP.NET MVC. Htio bi da dajete povrtanu inforamciju, a ne samo na zahtjev. To je inače minus svim predmetima, ali ovdje je pogotovo to potrrebno jer oblikovanje nije kuharica već zahtjeva iskustvo. Meni je predemt super, drago mi je što sam ga upisao. I još onaj laboratorij profila, mislim ASP.NET MVC je koristan, al staviti to tako zadnji tjedan nije u redu. Nekad imam osjećaj da se misli da su studenti strojevi koji će prožvakati sve nedostatke ovog faksa.


laboratorij profila.. jednom riječju katastrofa! vi ćete odgovoriti slijedeće generacije će sada znati. Da one će znati, a što s nama?? zar mi nemamo pravo znati takve stvari na vrijeme? I zadatak koji smo dobili nije ni malo trivijalan. To što moramo uz .doc predati i program (s 5klasa) nikako ama baš nikako ne pomaže u nastaloj situaciji. Uza sve ispite kojih da podsjetim imamo 6!!! još zahtjevate da u zadnji čas izrađujemo taj seminar za laboratorij profila je stvarno previše. Iskreno bojim se kako će izgledati slijedeća 2 semestra kada uza sve ovo što smo do sada imali dodatno dobivamo seminar i projekt. Svaki profesor smatra da je njegov predmet najvažniji i to se sve lomi na nama studentima. Nepošteno! Korištenje gausove raspodjele za ocjene na diplomskom sudiju je apsurdno. Ne vidim tko ima korist od toga. I na kraju će na poslodavci pitati kako to da ste imali tako niske ocjene na diplomskom studiju? Ocjena u ovom slučaju kada su 5 i 4 rezervirane samo za prvih 25 studenata nisu odraz znanja. Jer student koji ima 5/100 bodova manje će imati i možda 2 ocjene manje na nekim predmetima. Opet nepošteno!


Zvonimir Vanjak je odličan profesor, predmet je izuzetno koristan i oko te dvije stvari nema dileme. Ali nevjerojatno je da se pored desetine predavanja na kojima se gotovo svaki put pitalo što će se, kako i kada raditi za Laboratorij profila prefosor zada (vrlo opširan!) zadatak - u tjednu ispita! Mislim da je to licemjerno i bezobrazno prema studentima. Jedina kritika pored te je da bi se profesor mogao malo više interesirati za predmet. Očito je da zaista poznaje materiju i da zna "o čemu priča", ali neobjašnjivo mi je zašto mu treba po 5 tjedana da ispravi jednu domaću zadaću. Sve u svemu - predmet je jako koristan i preporučit ću ga ostalim studentima.

Mislim da nije u redu da nas profesor nije branio kada nam je dekan rekao da je potrebno napravit labos dodatno. Profesor je trebao inzistirat na preslikavanje bodova iz seminara jer mi imamo jos drugih 5 predmeta ovaj semestar. Da su nam svi tako napravili, nebi bilo teoretske sanse da sve stignemo, a jedva cemo stic dodatni labos samo za ovaj predmet.


Ocjenjivanje studenata je općenito bilo katastrofa. Uloženi trud na seminarskom radu i laboratorijskom seminaru se uopće ne cijeni, svi studenti šablonski dobivaju bodove radili puno ili malo. Potpuno sam razočaran činjenicom da sam napravio odličan seminar i dobio isti broj bodova kao kolege koji su rekli da se nisu uopće dobro napravili seminar. Ista stvar je i sa seminarom iz labosa. Završni ispit je bio smješno lagan i ocjenu ovog kolegija je određivao uspjeh na međuispitu i na potpuno nasumično raspoređenim bodovima sa nastave. Najgore je što mi se predmet skroz svidio i radio sam na njemu, i na kraju nisam nagrađen za svoj trud.


Predmet je bio ne organiziran! Profesor je odlucio da necemo imati 2 medjuispita, nego jedan, tjedan (najkasnije 2 tjedna) iza prvih medjuispita, zbog lose organizacije taj se medjuispit odrzao za vrijeme drugih medjuispita! S duplim gradivom... Do zadnjeg dana se nije tocno znalo sto treba napraviti s projektom i seminarskim. Upute za projekt su se pojavile na stranici predmeta 2 dana prije pocetka zavrsnih ispita. A rok za izradu i predaju se poklopio sa zavrsnim ispitima! (A za projekt ipak treba vise vremena, tj. vise dana!). Medjuispit koji smo imali je bio nerealno postavljen i ocijenjen. Predmet mi se uopce nije svidio! A i rezultati nisu bili u ahycu, vec postavljeni na stranice predmeta, sto mislim da nije u redu jer je to osobna stvar svakog studenta!


odlican predmet, mozda meni najbolji ovaj semestar. puno manje vremena treba potrositi na prvi ciklus, 99% ljudi koji su upisali predmet su vec slusali o tome puno puta (ipak korisno je podsjetiti se nekih stvari ili jednostavno cuti od nekog drugog istu stvar jer mi se i samom dogodilo da su mi neke stvari jos bolje sjele). od predavanja, uml je odlicno obraden, kao i sam model domene (mozda malo detaljnije o ulogama repositorija i factorija, situacije u aplikacijama), testiranja bi mogla biti mrvicu bolje napravljena. mvc nisam bio pa ne mogu komentirati ali hibernate definitivno moze puno bolje. a time dolazimo do sljedeceg: ukoliko na predmetu java i c jezici su tretirani na isti nacin onda bi trebalo biti dosljedan u tome. na ispitu ne bi trebalo biti nesto sto je specificno za pojedini jezik (kao sto je to bilo u meduispitu, vezano za zadatak s C++ i C# kodom), takoder hibernate je objasnjen samo za C# a nije za Javu (svede se na isto u teoriji ali problem je sto se na predavanjima nije toliko o teoriji pricalo koliko o samoj implementaciji, kako u kodu napisati nesto, sto je drugacije za javu i c#, mozda bi se trebalo potpuno izbaciti objasnjavanje tehnickih stvari, ipak smo mi na diplomskom studiju i svi znamo pronalaziti kako stvari rade, ono sto bi ja htio je da to onda svi moraju a ne samo oni koji su odabrali javu i time im slusanje o tome kako koristiti c# trikove ne znaci puno, dakle ili govoriti java trikove i c# trikove ili niti jedne). ispiti - mozda samo malo jasnije definirati zadatke.


Domaće zadaće, seminari i zadaci za laboratorij su bili definirani prekasno, u zadnji čas.


Ako ste pročitali sve, vidjeli ste da je bilo i pohvala i pokuda, a sljedeći komentar možda nekako najbolje sumira stvar:

Obicno ne pišem ankete vezane uz kolegije koje slusam, no ovaj kolegij me potaknuo da ju ispunim :) Potaknuo me jer smatram kako ovaj predmet ima izvrstan potencijal, sjajne stvari se mogu naučiti na njemu, ne radi se nešto "staromodno" nego nešto što je trenutno tu u našoj struci i ono što je njena budućnost. Na žalost, razlog što ispunjavam ovu anketu je taj da mi se čini da je sve ostalo na potencijalu... :( Najvažnije stvari ovog kolegija (seminar i labos) su rađeni na kraju i mnogi studenti su ih napravili lošije nego što bi htjeli i onako kako su sposobni. Bez obzira što je profesor rekao kako je zadovoljan uspjehom. Meni osobno je taj zadnji dio bio najzanimljiviji,najviše sam naučio iz njega,a najmanje vremena sam imao da ga savladam. Jedan od razloga vidim u tome što je sam raspored predavanja krivo koncipiran. Mislim da je previše vremena na početku otišlo na upoznavanje sa "programiranjem",sintaksom itd. ... Smatram kako je to pogrešno jer cilj ovog predmeta nije da mi naučimo programski jezik, preduvjet ovog kolegija mora biti da studenti imaju određeno predznanje i iskustvo u programiranju,a da ovdje nauče pravilne koncepte i pravila kako to što znaju poboljšaju i rade na bolji način. Još jedna zamjerka su ljudski resursi :) Nemoguće je da jedna osoba voodi ovaj kolegija, da nema asistenata ili osoba sa sličnim ulogama. Studentskih projekata je previše, zadaće se pišu, a tu se sve radi o programskim kodovima za čije ispravljanje treba jako puno... I profesor je imao neke propuste(bilježenje aktivnosti i sl.) ali smatram kako je i to neka vrsta posljedice ovog prethodnog. Eto, koliko god zvučalo kao klišej,napisao sam ovo da idućim generacijama bude bolje :) Jer kako sam rekao, predmet ima potencijal,šteta samo što nije ostvaren dok sam ga ja slušao...


Za one koji su došli do kraja, prenosim i rezultate „numeričke“ ankete, u kojoj su studenti s ocjenama u rasponu 1-5 ocijenili određene aspekte nastave. Pitanja ima preko 30, a zadnjih desetak se odnosi na nastavnika :-), pa evo kako je to sumarno izgledalo (napomena, anketu je popunilo 27 studenata, od njih 55 upisanih na predmet). Jest da sam tijekom zadnje tri godine imao i boljih rezultata, ali što se može :-)

Nastavnik je bio pripremljen za predavanje? 4,47
Nastavnik je poticao zanimanje za temu? 4,84
Nastavnik je tumačio jasno? 4,79
Nastavnik je poticao diskusiju i interakciju? 4,89
Nastavnik je pokazivao znanje o materiji koju predaje? 4,63
Nastavnik je pokazivao brigu za studente? 3,74
Nastavnik je bio raspoloživ za studente? 4,16
Nastavnik je dolazio na predavanje redovito i na vrijeme? 4,79
Nastavnik se prema studentima odnosio korektno i s poštovanjem? 4,42
Tempo predavanja bio je odgovarajući? 4,32
Predavanja su se izvodila na zanimljiv način? 4,47

- 19:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 07.02.2009.

Hoće li Zoran Bohaček uspjeti „trgnuti“ e-Hrvatsku?

e-Hrvatska se na stranicama pollitika.com portala često spominjala, ali čovjek bi se morao dobrano pomučiti da nađe koju dobru riječ za tu „inicijativu“ koja bi (kao!) trebala Hrvatsku prevesti u post-industrijsko društvo, olakšati građanima interakciju s državom, smanjiti troškove ... bla bla ... znate već kako ide političarski spin :-)

A evo malo i spina ala Zvone Radikalni – uz malo dobre volje u bankama i velikim „izdavačima računa“ i utrošenih PAR DESETAKA SATI programiranja na upgrade njihovih IT sustava, dostigle bi se milijunske uštede i građanima značajno olakšalo plaćanje njihovih računa preko interneta!!!

OK, to je bilo malo spina za početak, da se zaintrigirate, a sad idemo u detalje.

Prvo, tko je Zoran Bohaček?

Paaa, prije pet šest mjeseci velika većina, čak i informiranih građana bi na to pitanje odgovorila „Nemam blage“, ali otkako je krenula ova financijska kriza doista ga je bilo teško „promašiti“ u središnjim informativnim emisijama :-). Jerbo, Zoran Bohaček (dr.sc. moliti ću lijepo ;-) je predsjednik Hrvatske udruge banaka i čovjek kojem su banke prepustile da odrađuje njihov PR u ovim za banke prilično nezgodnim vremenima.

„Hm, a kakve veze on ima s e-Hrvatskom?“

E pa ima, zato jer je Zoran Bohaček član Povjerenstva za uvođenje e-Računa koje je formirano prije nešto više od godinu dana s ciljem da se omogući razmjena računa (koji je daleko najčešće razmjenjivani „poslovni dokument") u elektroničkom obliku preko interneta.

„OK, a kakve veze ima Zvone Radikalni (alias Zvonimir Vanjak) sa Zoranom Bohačekom?“

A jednostavno, i moja malenkost je isto član tog Povjerenstva :-)))). I tu počinje prava priča.

Najprije, što je to e-Račun? Najkraće moguće rečeno, e-Račun je digitalna/elektronska/preko-interneta-razmjenjiva verzija klasičnog računa, a koja legalno, odnosno formalno-pravno ima istu valjanost kao i račun ispisan na papiru.

Svakome tko mjesečno poštom prima 20-ak računa na papirima, koristi internet bankarstvo i ima dvije čiste u glavi se sigurno nebrojeno puta tijekom prepisivanja podataka s tih papira u aplikaciju za internet bankarstvo pojavila misao koja bi išla otprilike ovako: „A zašto oni meni ne pošalju račun preko interneta u nekom formatu koji će prepoznati moja aplikacija za internet bankarstvo, pa da ja ne moram sve to prepisivati nego samo kažem – plati ovaj račun, kliknem, autoriziram i gotovo!?“.

NE MOŽE!!!!!!

To je naime, PROTUZAKONITO u ovoj državi :-)))))

Ako je vaša reakcija na ovu činjenicu „kent fakin bilivit???“, nema tu puno vrdanja jerbo Pravilnik o PDVu jasno i glasno kaže da se račun mora ispostaviti u papirnatom obliku! I TOČKA!

Jadna stabla – koja „uzaludna“ smrt :-).

Ipak, ukoliko planirate u komentarima početi gaditi Poreznu upravu zbog „življenja u kamenom dobu“ i „neuvažavanja ekoloških principa“, zaustavite se jer priča ipak nije baš tako jednostavna. Uvođenje mogućnosti razmjene računa preko interneta je kompleksna stvar koja zahtijeva značajnu podupiruću infrastrukturu i sporna stavka u Pravilniku o PDVu u cijeloj toj priči NIJE glavni problem (tu „širu“ priču ćemo ostaviti za neki drugi post).

Srećom, nije sve baš tako crno.

Naime, ovdje treba razlučiti dvije na konceptualnom niovu različite stvari: sam račun (koji je u biti „potvrda“ o robi/uslugama koje se treba platiti) i nalog za plaćanje (to je ona crvena uplatnica koja prati manje više svaki račun, a ukoliko je i nema na samom računu su napisani svi podaci potrebni da je u pošti ili banci sami popunite).

I tu se stvar počinje kristalizirati :-). Naime, tvrtka koja vam izdaje račun vam taj račun mora dostaviti u papirnom obliku i tu kao što rekoh nema vrdanja, ali za sam nalog za plaćanje (odnosno uplatnicu) nema takvog ograničenja!

Hrvatska udruga banaka je po tom pitanju napravila ključni iskorak kad je prije nekog vremena usaglasila tzv. e-HUB obrazac. Ono što su napravili je (barem naoko) vrlo jednostavno – sva ona polja koja postoje na uplatnici su „mapirali“ u odgovarajuću XML shemu, čime su efektivno propisali format XML dokumenta koji je elektronski ekvivalent papirnatom nalogu za plaćanje/uplatnici.

„Dobro, a di je tu programiranje i milijuni ušteda?“

A jednostavno (eh, ko da je išta u životu „jednostavno“) – umjesto da vam PBZ račun za vašu American Express karticu mailom šalje samo u pdf formatu (uzimam taj primjer jer znam da oni to rade – naravno, ako to zatražite), uz taj pdf, koji je zgodan jer ga vjerno možete isprintati za „papirnu“ evidenciju (naravno, ako vam je baš ćeif ;-), vam pošalju i jednu malu XML datoteku s podacima iz naloga za plaćanje (u biti, popunjeni XML e-HUB obrazac).

Za njih je to trivijalan posao, jer ako već imaju komponentu za generiranje i mailanje PDF-a, znači da je sva potrebna „infrastruktura“ tu, a samo generiranje XML-a je trivijalno rješiv zadatak manje više u svim današnjim programskim jezicima i okruženjima.

„Je da, a kad mi oni pošalju taj XML, što da ja s njime radim?“

Sada – ništa!

Ali, ukoliko bi se i banke malo potrudile (ali ono baš malo, minimalno, najminimalnije – to je druga polovica onih „desetak sati programiranja“), pa kad bi nadogradile svoj softver za internet bankarstvo (bilo web bilo desktop aplikacija) jednim jedinim buttonom na kojem bi pisalo „Uploadaj e-HUB obrazac“ (naravno, na prikladnom hrvatskom jeziku :-) koji bi bio popraćen s jednim text box-om u kojem bi korisnik mogao unijeti stazu do XML dokumenta primljenog mailom koji je prethodno snimio na disk ... e onda bi se realizirala fantazija o kojoj sam pričao na početku.

Dobiješ račun mailom, klik desnim mišem na Save as i snimiš primljeni XML fajl na disk, otvoriš internet banking aplikaciju, ukucaš stazu do snimljenog dokumenta (ili vjerojatnije to riješiš klikom na Browse), klikneš na „Upload e-HUB obrazac“, on te pita „Želite li platiti račun od xyz, u iznosu xyz, s namjenom xyz?“, kažeš OK i gotovo. Nema prekucavanja, nema provjeravanja po tri puta jesi li ukucao dobro brojeve ... Jasno, neki sofisticirani korisnik će reći da bi bilo izvrsno da se napravi plug-in za popularnije mail klijente (Outlook/Eudoru/Thunderbird) pa da čovjek nakon klika desnim mišem na taj XML dokument u privitku maila lijepo ima opciju „Pošalji u moju internet banking aplikaciju“, ali dobro, ne treba pretjerivati :-).

Ukratko, to bi bilo jako fino.

Kakva je to ušteda? A čujte, ne znam za vas, ali ja mjesečno na plaćanje računa (u biti prekucavanje podataka s računa u e-Zaba banking) potrošim nezanemarivo vrijeme, a nekom korisniku koji nije toliko vičan kompjuterima lako moguće da za to treba i pola sata. E da, za mene osobno u ovoj priči nije nebitno i to što mi je taj posao svaki put prava gnjavaža :-).

A kad pola sata mjesečno pomnožiš s par stotina tisuća korisnika e-bankinga u Hrvatskoj pa rastegneš na godinu dana ... (ne mogavši odoljeti, upalio sam kalkulator pa: „satnica“ 30 kn/h x 0,5 h/mjesec x 12 mjeseci x okvirno 300.000 korisnika = 54 milijuna kuna godišnje!)

Meni se to čini kao no-brainer :-).

Ne treba država, ne treba novih pravilnika i zakona za provedbu, ne treba nitko i ništa osim malo dobre volje s obje strane financijskog lanca (mi potrošači smo, ajmo to tako reći, tu u sredini :-) da se svojim korisnicima olakša život.

A koliko bi teško bilo, recimo za Zagrebački holding da tako nešto omogući svojim građanima?

Pa ne baš previše teško, a ni skupo. Trebalo bi uvesti jedan telefonski broj gdje bi se građani mogli registrirati (čak ne bi bilo potrebe ni za „hard“ identifikacijom, jer račun i dalje mora ići, a kad se prijavi i mail adresa za primanje računa, taj podatak se ispisuje na računu pa ako ti je netko „smjestio“ to se odmah sljedeći mjesec lako utvrdi, i popravi – ajde dobro, trebao bi jedan ured za rješavanje takvih situacija) i trebalo bi upogoniti jedan ne baš kompliciran IT sustav!

Da se razumijemo, ovakva mogućnost je samo vrh ledenog brijega po pitanju e-Poslovanja (e-Business je catchword koji ste vjerojatnije čuli i kad se stvar gleda u cjelini sve je puuuuno kompliciranije), ali bi u današnjoj situaciji svejedno predstavljala kvantni skok.

A hoće li se taj kvantni skok i realizirati, odnosno hoće li kolega Bohaček uspjeti „progurati“ svoju ideju?

Pa, ja sam prilično uvjeren da će banke svoje „odraditi“! U današnje krizno vrijeme, troškovi takve implementacije su minimalni, mogućnosti za diferencijaciju od konkurencije jako privlačne, "standard" je nacionalni tako da imamo level playing field i tu doista ne bi smjelo biti greške!

A hoće li se i ekipa s druge strane, koja svojim korisnicima šalje račune, također potruditi i odraditi svoj dio posla?

Pa recimo to ovako - za American Express uopće ne sumnjam da će zgrabiti tu priliku, a koliko će trebati Zagrebačkom holdingu da se nakani na sličnu inicijativu, to ćemo tek vidjeti. A možda i nećemo ;-).

- 00:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>