petak, 28.11.2008.

Gospodarska kriza – što se valja "iza brda"?

Čitajući izvrstan mrakov post „O gospodarskoj krizi“, u kojem se osvrće na neke aspekte gospodarske krize i što ona znači za Hrvatsku, zaintirigrao me završetak posta:

Imam feeling da se nešto veliko događa, mimo ovoga o čemu čitamo u novinama, ali ne mogu točno shvatiti što.

Mrak je u pravu, i iza brda se doista valja nešto prilično gadno!

Da se razumijemo, i ovo što nam je sad unutar „horizonta događaja“ je prilično gadno :-). Spominjanje gubitka 150.000 radnih mjesta, zamrzavanje plaća, neizbježno (nadajmo se ne i kataklizmičko!) usporavanje gospodarskog rasta ... dovoljno da čovjeku remeti san, bez da se još dodatno opterećuje onime što se „valja iza brda“.

A ako se fino uljuljkamo i posvetimo isključivo problemima koji vrište s naslovnih stranica, onda se čovjek mora malo zapitati. Naime, kao što to mrak ispravno primjećuje u svom postu, reakcija hrvatske Vlade na financijsku krizu je „ponešto“ drugačija u odnosu na reakcije u recimo SADu, Velikoj Britaniji a i cijeloj EU – svi oni nastoje stimulirati gospodarstvo „injekcijom“ kapitala u vidu fiskalnog stimulusa! Potrošnja je jedan od osnovnih motora ekonomije i ukoliko građani pod pritiskom krize značajno smanje potrošnju, po keynesijanskom modelu bi država morala uskočiti da barem djelomično nadoknadi taj „deficit“ dok se potrošači malo ne „priberu“ (odnosno, pređu iz „štedi, štedi, štedi – kriza je“ modusa djelovanja u nešto malo optimističnije ;-).

Pitanje je sad – zašto i Hrvatska ne pokuša s tim scenarijem?

Stvar izgleda kao no-brainer i čak sam i u mainstream medijima znao naletiti na priloge koji su bili na tom tragu. Posebno sam zapamtio prilog u jednom Dnevniku prije desetak dana kad se javila Vesna Paro iz Londona i izvjestila o fiskalnoj injekciji koju priprema Gordon Brown (a ako vas zanima kamo trenutno ide Ship Britania, preporučam kliknuti ovdje).

Jest da, to doista jest tako ukoliko se ograničimo na trenutno percipirane glavne probleme Hrvatske. Ali, ovdje postaje bitno i što se „valja iza brda“ :-).

A iza brda, u toj terra incognita političko-ekonomske diskusije se valja – DEVALVACIJA KUNE!!!

Taj Sveti Gral hrvatske ekonomske politike i teorije, koji brani onaj zadnji preostali Hrvat neupitnog moralnog i stručnog autoriteta, naš Vitez Reda Kune – guverner HNB-a Željko Rohatinski.

A znate što je najljepše u cijeloj priči J?

To što naš Vitez i naša zadnja uzdanica, drži Prvog Među Hrvatima, Rolex viteza Od Verone, Veleumnog i Velečasnog dr. Ivu Sanadera BY THE BALLS :-)))).

Ono, stiso i ne puštaaaaaaa :-)))))

A „naš“ Ivo se koprca ko ribica u premalom akvariju: „Ma daj Željko, jel može bar još 10 milijardi. Ma moram bar toliko potrošit', izist će mi jetra ovi moji koalicijski partneri.“

Na što će Željko rezolutno: „Ne može. Ja moram branit tečaj kune i ako se u državi ne sreže potrošnja, ovi analitičari vani će počet smanjivat rejting, euri će polako početi curiti iz Hrvatske i onda sam nigdi. Ne može i točka“.

„Ali Željko, a SINDIKATI! Pa srce će mi rastrgati svojim prosvjedima. Pa kako ću ja njima objasnit da je to za dugoročnu dobrobit naše lijepe i mom srcu tako drage Hrvatske. Doći će ih sto iljada na prosvjed i di san onda?“.

„E, dragi moj Ivo“ – staloženo će i mirno, kako mu je to i inače običaj, naš Vitez Reda Kune – „to je TVOJ problem!“.

Ne znam napamet tko je Hrvatskoj Narodnoj Banci dao neovisnost u kreiranju monetarne politike, ali siguran sam da dotičnoga/dotičnu prije ili kasnije čeka spomenik zbog tog postignuća. Klasični balkanski način „rješavanja“ krize – „pali tiskarske strojeve i tiskaj kune od 0-24“ – sada više nije opcija, jer prekidač u tiskari kontrolira NAŠ Vitez :-)))

Preostaje dakle „samo“ (daljnje) zaduživanje. A to ne bu išlo sam tak' :-).

Pa je tako naš Ivo, štono bi se reklo, između čekića i nakovnja. I nije da mi ga je puno ža'. Protrućkanih 5 (PET!? – što već toliko!!!) godina tijekom kojih se MALO I NIŠTA ODRADILO na podizanju konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, na reformi i transparentizaciji javne uprave, na poboljšanju sudstva i policije (što se tiče nedavnih „reformi“, zasad Šimonović prst gore, a ostalo ... eh, bolje da ne idem u te teme) ... popis nezapočetih (ili gromoglasno započetih a nedovršenih i neprovednih) „reformi“ je poduži.

A tek BRODOGRADILIŠTA!!!???

Cijeli život ću pamtiti prilog u Dnevniku u kojem je Polančec, inače Vitez Reda Skupljači Izmeta Za Gazdu, s takvom nonšalancijom iznio podatak da eto, stiže uskoro i 4,5 milijarde kuna duga za brodogradilišta, koja sačuvaj bože nije napravila država već sama brodogradilišta, a država je eto jadna bidna „samo“ dala jamstva, pa eto, sad triba iskeširati 4 i po milijarde iz naših džepova. Deset sekundi izjave i ... idemo dalje.

Je, idemo, direkcijone u helać :-).

Hm, čekaj malo, ko je dao ta jamstva? Huh, moram se dobro zamisliti ... pa čekaj ... ma je li to moguće ... pa taj isti Polančec???

„A što da vam kažem“ – zajapuren u licu, što mu je inače trademark, pravdati će se naš Vitez – „malo smo si kupovali socijalni mir. Pa znate kako to ide, nismo mogli samo tako zatvoriti brodogradilišta, a priprema Strategije o dugoročnom planu razvoja hrvatskih brodogradilišta i načinu zbrinjavanju radnika je malo kasnila pa smo morali iskeširati. Osim toga, ekipa iz brodogradilišta nas je uvjeravala da evo, ovaj put imaju asa u rukavu i da im samo tribaj oš tih par (desetaka) milijardi i onda će se moći brinuti sami za sebe“.

Je, pet godina ste lijepo „keširali“ na sve strane bez ikakve vizije o tome kakvo društvo Hrvatska želi postati (naravno, spremajući pritom finu proviziju tipa „ima'l mene tute“ u džep!) a sad su dugovi došli na naplatu.

Suma sumarum – ekipa, bit će gadno! Ako naš Vitez Reda Kune izvuče još koje čudo iz rukava i uspije održati tečaj kune, biti će podnošljivo gadno. A ukoliko domaće i strane „mračne“ sile nadvladaju našeg Viteza, e onda ... kako ono kažu ... all hell will break loose.

- 15:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>