Zvone Radikalni

Danas oko 11 sati nepoznati počinitelj je sa dva metka u glavu na stubištu zgrade u kojoj živi ubio 26-togodišnju Ivanu Hodak, kćer odvjetnika Zvonimira Hodaka i bivše saborske zastupnice Ljerke Mintas Hodak.

Ne znam za vas, ali mene osobno je ova vijest p(r)otresla do temelja! Nevjerica, pa red beštimanja, pa onda opet nevjerica („Ma čekaj, to jednostavno ne može biti istina. TO NE MOŽE BITI ISTINA!“), pa onda opet malo „utjehe“ u beštimi ... i pitanje koje mi proteklih par sati čini rusvaj u glavi - U KAKVOJ MI TO PROKLETOJ ZEMLJI ŽIVIMO!?

A da je prokleta, prokleta je do srži, jer ovakva hladnokrvna mafijaška egzekucija usred bijela dana, u centru Zagreba par stotina metara od središta zagrebačke policija ne ostavlja više nikakve dvojbe.

Hrvatsko podzemlje je sa ta dva metka poslalo jasnu poruku građanima Republike Hrvatske: „Mi smo ovdje gazde i ako ste dobri, tihi i poslušni, sve će biti u redu. Ako ne ...“

Pitanje je samo – što će građani reći na to? I da li će se narod zadovoljiti pozivanjem na rad „institucija“, što je postala univerzalna poštapalica naših političara u svakoj situaciji kad im se spomene riječ odgovornost?

Šugava vremena živimo ...

A šuga je, bojim se, tako duboko ukorijenjena u političkim „elitama“ ove zemlje, da bi nužan bio jedan pravi tsunami da to počisti!!!

Revolucija, naravno, nije rješenje, jer kao što svi znamo, revolucija jede svoju djecu i ultimativna je ironija da „zanimljivoj“ varijanti takve vrste hranidbe i mi sami upravo svjedočimo! A da li će ovo biti završna faza „proždiranja hrvatskog nacionalnog tkiva“ od strane „revolucionara 90-tih“, pa shodno tome i prilika za neki novi početak, ili tek prolazna faza u daljnjoj „sicilijanizaciji“ hrvatskog političkog sustava tek treba vidjeti.

Opravdavanja tipa „mi smo pobijedili na izborima, birači su svoje rekli i sad imamo još tri godine fore da vladamo kako nas volja“, više ne piju vodu.

Mislim da je došlo vrijeme i da se glas nas građana čuje.