Zvone Radikalni

Prvo priopćenje naše udruge je, kao što sam već pisao, ostavilo određeni trag u hrvatskim medijima, a bilo je izgleda dovoljno interesantno (provokativno?) da smo dobili i poziv za gostovanje u mozaičnoj emisiji Svakodnevica koja svako popodne ide na OTVu.

Pa je tako El Prezidente jučer bio malo na OTVu :-)))).

Da ne duljim, kako je to izgledalo najbolje da pogledate sami (intervju je trajao nekih 15-ak minuta):




Za prvi nastup na televiziji, mogu reći da sam sasvim zadovoljan.

Siguran sam da bi PR stručnjaci imali gomilu prijedloga kako da se „scenski nastup“ poboljša – primjerice, moj „profesorski“ način izlaganja (čitaj, nadugačko i naširoko ;-) bi se sigurno mogao „doraditi“, gestikulacija također, a možda sam bio i malo previše „neozbiljan“ (ali, dobro sam se zabavljao pa je to jednostavno izišlo iz mene ;-).

Drugi put će biti bolje, a u konačnici, nije ni to najvažnija stvar – ja nekako računam da je ipak važnije što se reklo, nego kako se reklo ;-).

A kad govorimo o sadržaju, znači o temama o kojima smo konkretno pričali, tu moram izraziti određeno „nezadovoljstvo“.

Jer, za mene sasvim neočekivano s obzirom na sve potencijalne društvene reperkusije slučaja Šibenskog konobara zbog kojeg smo napisali priopćenje i zbog kojeg sam ja u stvari došao na OTV, osnovna tema mog razgovora s novinarkom Mirelom Biškup je bilo pitanje identiteta na internetu. Šibenskog konobara sam „odradio“ u prvoj uvodnoj rečenici, a nakon toga smo se bacili u diskusiju o problemu „krađe identiteta“.

Tu sam ispao pomalo naivan (i neupućen ;-) jer sam ustvrdio da, bar po mom iskustvu, situacije kada netko na internetu odluči impersonirati neku javnu osoba (recimo, otvori blog s nickom „Ivo Sanader“ ili „Zoran Milanović“) baš i nisu tako česte.

Ovdje je do izražaja svakako došla i moja blogerska orijentacija na „političke“ teme, pa kad bolje razmislim, vjerojatno je problem impersonacije veći za javne osobe koje nisu političari (recimo, raznorazne „zvijezde“ i „zvijezdice“), ali svejedno bih volio da me netko uputi na neki takav blog.

Am I missing something!?

Manje više kroz cijeli razgovor se provlačila teza o krađi identiteta kao problemu, a ono što sebi najviše zamjeram u sadržajnom smislu je što se nisam više „borio“ da ukažem kako je mogućnost anonimnosti na internetu istovremeno i njegova najveća snaga!!!

Primjer Kine koji sam povukao kako bih ilustrirao da nije to baš sasvim loše što se čovjek na internetu može „sakriti“ je možda (ma sigurno ;-) bio previše „globalan“ i sigurno sam mogao (a i trebao!) naći neki prikladniji, da ne kažem „lokalniji“ primjer, koji bi bolje predočio moj osnovni stav da su „anonimizirajuće“ mogućnosti interneta u stvari super i da otvaraju neslućene mogućnosti, upravo za rješavanje nekih od problema koji muče naše društvo danas.

Ali, čovjek uči dok je živ pa će valjda sljedeći put biti bolje :-).

Iako sam mišljenja da u svom nastupu nisam bio nipošto kontroverzan (što je svakako razveselilo sve moje bližnje ;-), vjerujem da jesam otvorio neke teme za diskusiju („regulacija“ bloga, anyone ;-) pa ... pucajte.