|
Eto što ti je slučajnost. Da san jučer u vrime Dnevnika osta samo pet minuta duže siditi za kompjuterom, ovog posta ne bi bilo a ja bi večer proveo ... pa nekako bih, a sigurno ne bih pisao ovaj post (koji se rastegnuo eto i na današnji dan, a to što su žena i djeca kod punca i punice je razlog ovolike „slobode slobodnog vremena“ ;-). Ali, prilog u jučerašnjem Dnevniku o nedostatku „informatičke radne snage“ u Hrvatskoj me naprosto natjerao za tipkovnicu (btw. vidi, vidi, opet/još Šprajc vodi Dnevnik, al kolko čujem na Prisavlju je prava nevera ;-).
Jel' to nekome konačno sinulo, ili se radi o tradicionalnoj novinarskoj priči za jedan dan, da se malo „olakša“ nacionalna savjest pa da onda možemo mirno dalje do sljedeće takve priče sve dok se ciklus opet ne zatvori prosvjedima maturanata zbog uvođenja državne mature (a biti će ih ;-)? E, to tek treba vidjeti.
Što je bilo u prilogu?
Opće žaljenje sa svih strana da u hrvatskoj fali informatičara! Iznesen je recimo i podatak da u zapadnim zemljama „informatičke fakultete“ upisuje 4% brucoša, a kod nas samo 2%!
Ali, ne treba meni ta statistika da bih znao kako stoje stvari :-). Kao što sam već pisao, pinganje „imaš nekog dobrog programera, ma može biti i apsolvent“ se događa na prilično regularnoj bazi. A programera nigdje na vidiku!
A zašto ih nema?
Moj vrhovni šef (dekan FER-a, Vedran Mornar, op.ed. ;-) je u prilogu to jako lijepo rekao:“Naša kvota brucoša koju upisujemo svake godine je istovremeno i premala i prevelika. Premala ako se gleda iz pozicije zahtjeva tržišta, a prevelika ukoliko se gleda s aspekta resursa kojima fakultet raspolaže“ (citat je po sjećanju pa možda nije svaka riječ točna, ali bit je right to the point).
Aha, znači iska se više para, više prostora, više nastavnika ... reklo bi se standardna priča hrvatskog visokog obrazovanja.
Pa u biti i jest. Nema tu puno filozofije. Jedina je (mala ;-) razlika u odnosu na „plakanje“ npr. prof. Kregara (dekana Pravnog fakulteta) možda u tome što na burzi nema nezaposlenih inženjera FER-a :-). Ali, s obzirom da sam siguran da fali i dobrih pravnika, to i nije tako bitno ;-).
Da je bilo pameti prije deset godina pa postaviti razvoj IT industrije (a koja mora u osnovi imati i razvijenu „industriju“ IT obrazovanja) u okosnicu gospodarske strategije, danas bi pričali drugačiju priču. Ali, prije deset godina su in bili Pravo i Ekonomija (a mislim da su i danas), FER je jedva popunjavao svoju kvotu (jedne godine se za dlaku desilo da je trebalo organizirati i drugi prijemni rok!) a ako ćemo pravo, obrazovanju se ionako u ovoj državi nikad nije poklanjalo previše pažnje.
„Ma sve je to u redu Zvone, kužimo mi to, sad je ta, kako se kaže konjuktura, pa ćemo sad djelovati“.
Jest da, ali ima tu jedan vrlo nezgodan problem. Čak i kad bi se kojim slučajem ova vlada odlučila na masovnu injekciju sredstava u „IT obrazovanje“, malo bi od toga bilo vajde. Moglo bi se doduše sagraditi puno lipih kabineta, moglo bi se kupiti i puno lipih računala (vrlo skoro očekujem daljnje najave resornog ministra ;-), ali osnovni i najvažniji sastojak obrazovnog procesa – kvalitetan nastavnik – se ne može tako lako „stvoriti“!
A da bi priča bila zanimljivija i „hrvatskija“, kod nas se, posve zanemarujući činjenicu da je „stvoriti“ nastavnika/profesora samo po sebi teško, aspirantima na taj status na put postavljaju i dodatne zapreke, a sve s idealističkim ciljem postizanja „znanstvene izvrsnosti“!
„Što ti Zvone imaš protiv znanstvene izvrsnosti?“ – vjerojatno se sad pitate, zbunjeni kategorizacijom „znanstvene izvrsnosti“ kao prepreke!?
Ama baš ništa!
„Znanstvena izvrsnost“ je nešto čemu apsolutno treba težiti i biranje znanstvenika po principu izvrsnosti a ne podobnosti (bilo koje vrste) je jedino što može spasiti hrvatsku znanost (pođite na portal hrvatskih znanstvenika Connect – puno lipih stvari tamo ima). Jedini problem u ovoj priči leži u činjenici da je IT znanost (možda bi preciznije bilo reći computer science), promatrana kroz prizmu (visokog) IT obrazovanja, ponešto specifična i drugačije „društveno situirana“ u odnosu na „klasične“ znanosti poput fizike, matematike, biologije ili kemije!
Znanost jest znanost, i tu u stvari ne bi trebalo biti puno priče, ali specifičnost IT znanosti, i njen posljedični problem, leži u činjenici da je ona danas u izrazitoj konjukturi i svi ovi što danas plaše malu djecu pričama o indijskim „programerskim armijama“ su alas, u teškoj zabludi ;-). Cijeli svijet ide u softver, i brzina te transformacije je ponajviše ograničena upravo raspoloživim ljudskim resursima u ITju. A hrvatski visoko obrazovni sustav se tome nije prilagodio niti za jednu jotu!
Da je bilo pameti pa o tome misliti prije deset godina (a već tada je bilo jasno kamo stvari idu!) di bi nam danas bio kraj :-).
Možemo li se izvući iz toga na brzinu, klasičnom hrvatskom tehnikom improvizacije?
Teško, jer kao što rekoh, da bi se „produciralo“ više završenih inženjera (da ne kažem bakalara ;-), treba i više nastavnika! A oni se ne stvaraju tako brzo.
„Ma nije problem, sad kad vide koliko su traženi nagrnuti će ko alva – evo samo što nisu!“
Hau jes nou :-).
Dekan Mornar je to (ponovo) vrlo sažeto i kristalno jasno rekao u tv prilogu, a ja ću ga, s obzirom da sam zaboravio što je točno rekao, malo parafrazirati i reći: „Pa nije znanstveni novak LUD da ide raditi za plaću od 5.000 kuna, dok u privredi u startu, kao pripravnik može dobiti bar 5-6.000 kuna, što se nakon pola godine do godinu dana sigurno penje na 7-8.000!“
Jer, pazite, ovdje pričamo o kalibru znanstvenog novaka – a to bi trebali biti best of the best.
A kad će na FERu dostići takvu plaću?
Javni je podatak pa mogu i podijeliti s vama – dakle, nakon deset godina na FERu, s doktoratom i u statusu „povjerenika predavanja“, stigao sam do 7.950 kn :-). Jes' da, ali s troje djece prijavljeno na sebe – znači, osnovna plaća je nešto preko 7.000.
Za one koji će sad vikati kako to i nije tako loša plaća, imam samo jednu poruku – izmislite vremenski stroj pa se vratite u socijalizam :-). Danas stvari tako stoje i žalibože i jednog jedinog slovca dalje potrošenog na tu diskusiju.
Neki drugi će reći - „A jes' ti Zvone budala, pa što radiš ti na tom FERu deset godina!?“ :-))))
Ma dobro, nije to cijela priča. Famozna „suradnja s privredom“ je nešto što je FERu oduvijek dobro išlo, tako da se već danas 50 % budžeta fakulteta samofinancira od prihoda raznih projekata. Ukratko, ko hoće, i zna raditi, može zaraditi sasvim pristojan dodatak na plaću, determiniran primarno količinom vremena koje čovjek želi posvetiti toj aktivnosti.
Kad se to tako posloži - MOŽE LI BITI BOLJE!!!
U nastavi se studentima prenose relevantna znanja iz IT industrije (bilo programiranje, bilo telekomunikacije, bilo sigurnost,, ...), koja se istovremeno unovčuju kroz suradnju s privredom. Da ne bi sad mislili da je IT na FERu neki zlatni Eldorado, reći ću samo da, po mojim informacijama, energetičari još uvijek šišaju svih za tri koplja (heh, vjerojatno je HEP izdašna krava muzara ;-).
Na prvi pogled, sve super, svi zadovoljni – win-win situacija.
Na drugi pogled – A GDJE JE TU ZNANOST!? I „znanstvena izvrsnost“?
Hmmm, pa sad ... kako bih to rekao ... ako ti je baš do prave, computer science, znanosti onda je vjerojatno Google najbolja destinacija :-). I može se to na FERu srediti – prof. Siniša Srbljić to fenomenalno radi i uspjesi njegovih novaka su na ovom blogu ostali neopjevani samo zbog moje lijenosti :-).
A bavljenje fundamentalnom IT znanošću na FERu?
E tu nastupa famozna trijada – nastava, znanost, biznis.
And something gotta give !!!
Iliti – ne može sve troje :-). Ako ćeš se baviti „ozbiljnom“ znanošću na području computer science onda treba zaroniti u teške teorijske dubine, koje na tržištu u Hrvatskoj nemaju ama baš nikakvu prođu (potencijalni startupi ili, daj bože, novi Google sigurno neće proizaći iz projekata financiranih od MZT-a, a i ti projekti su ... heh, tema za poseban post ;-).
Nije da se ne može ući u gornje ešalone znanstvene iT zajednice, daleko od toga! Ali, postizanje takve znanstvene izvrsnosti se često negativno reflektira na ostala dva člana Trijade. A kako se šoldi teško odreći, nastrada ... nastava ;-). Iako je to pomalo u skladu s famom o ludim-briljantnim znanstvenicima (sjećate se kako je to Russel Crowe u filmu „Briljantni um“ na prvom, i jedinom, satu svog predavanja to pojasnio studentima ;-), ovdje se treba prisjetiti o čemu je u ovom postu u stvari riječ – o OBRAZOVANJU novih informatičkih kadrova!!!
S obzirom na potražnju za tim znanjima na tržištu i neadekvatnu osnovnu plaću, jasno je da su šoldi sigurno „in“ i to nas dovodi do znanstveno-pedagoške šizme!
Što je važnije za fakultet – dobar znanstvenik ili dobar nastavnik?
Odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja je u svakom pogledu nedvosmislen – bitna je JEDINO znanost! Uvjeti napredovanja su kristalno jasni i tamo se nastava ne spominje niti jednim jedinim slovom. Iako se naveliko priča o obaveznom anketiranju studenata o kvaliteti nastave (a ISVU to već ima ugrađeno kao feature) tu nemam ama baš nikakve nade u nekakva poboljšanja (da budem iskren prema svom FER-u, dekan se trudi i ima pomaka, ali ... teško će to ići ;-).
Stoga, s obzirom da je ljude koji su spremni (i sposobni!) cijelu Trijadu odrađivati na zadovoljavajući način prilično teško naći, bojim se da će se nestašica informatičkih stručnjaka u Hrvatskoj nastaviti. Čak dapače, procjenjujem da će biti sve gora i gora!
I, kako je ovo ipak blog, za sve one koji žele/planiraju krenuti putem znanstvenog novaka na FER-u, ovaj post ću završiti s nekoliko osobnih savjeta – što bi se reklo, „Path to success“:
Pravilo broj jedan – zajebi nastavu!!! To ti uopće nije bitno. Studenti su tu da slušaju i budu sretni i zadovoljni. Ukoliko u takvom pristupu budeš uspješan, studenti će vrlo brzo shvatiti kako stoje stvari pa te neće ni gnjaviti. U idealnom slučaju, limes broja studenata koji upisuju tvoj predmet treba težiti NULI.
Pravilo broj dva – znanost je važna!!! Poglavito famozni CC radovi. Oni su ti zakon. Nije do njih lako doći, ali slušaj ti mene. Prvo, moraš naći svoju nišu ... specijalizirati se ... i uroniti. Nije bitno je li to nešto iz sigurnosti IT sustava ili kriptografije, teorijske podloge i analize XYZ protokola, nešto iz teorijskih dubina operacijskih sustav, teorije automata ili programskih jezika ili možda nečeg desetog. Nije bitno ni to što to čime se baviš i nad čime se grbiš za kompjuterom nikog živog ne zanima, nikom živom u Hrvatskoj (a i šire) ne treba, niti će iz toga ikada izaći iti jedna čvrsta kuna koristi (dobro, papirna industrija će biti zadovoljna – tribati će isprintati te silne članke). Ništa to nije bitno – bitno je samo da se štanca. Ako baš ne ide, kažu da ima neki češki CC časopis sa, ajmo reći, nešto „labavijim“ normama recenziranja ;-).
I za kraj, pravilo broj tri – moraš slušati šefa!!! I nadati se da ćeš izdržati dok i ti ne postaneš šef, a onda će svi slušati Tebe :-).
Eh, da je barem meni netko ovako nešto napisao prije deset godina ... valjda ne bih danas bio 0 od 3 ;-).
|
