Zvone Radikalni

Da sam ovaj post pisao ove zime, kad smo sinčina i ja proveli par dana na Silbi, s didom i nonom u „radnoj akciji“ u bošku (čitaj, išli smo u šumu „učiniti drva“), post bi bio one „melankolično-retrospektivne“ vrste kako to valjda mora biti u situaciji kada se čovjek prisjeća s određenim mjestom povezanih lijepih dana djetinjstva i mladenaštva.
U sjećanje mi se pogotovo urezala jedna večer kad sam se poslije (naravno, obilnog ;-) objeda pošao malo pošetati do Žalića. Uz fijuk bure i mareta koje se razbijaju u rivu, jedinstveni miris otoka u zraku i iljade zvijezda na kristalno čistom nebu iznad – sjedio sam na klupici u sjeni tamariša i mislio se onako u sebi: „E moj Zvone, OVO je život!“. A u tih po ure čiste uživancije i opuštanja, živa duša se nije pojavila nigdje u vidokrugu :-).

Takva je Silba zimi – stopostotni opozit metropole i svih njenih „benefita“ :-).

Ali, sad je ljeto, i priča je sasma drugačija – Silba, naime, sada doslovno pršti turistima, gužvom i karakterističnom ljetnom vrevom! Turizam na Silbi ima duge korijene, a broj stanovnika sa zimskih dvjestotinjak, ljeti poraste i na 3-4.000 (neki kažu da se nađe i 5.000 duša na otoku)!

„Dakle, radi se o succes story razvoja hrvatskih otoka?“ – pomisliti će netko sa strane.

Da, ali ipak ne :-). Jer - Silbu se „koči“ !!!

A što je ovdje posebno zanimljivo, kad bih gledao stvar iz čisto osobnog interesa - „kočenje“ bi i meni sasvim fino odgovaralo :-))).

Zašto? Ajmo probati ovako:

„Gomila turista na Silbi? Ma goni ih, bolje je da ih je što manje, pa će nama koji na Silbu dolazimo vikendaški uživati u njenom miru i ljepotama biti bolje i ljepše“

„Što će nam ti turisti, samo okupiraju plaže i ne može čovik više ni u Pernasticu ili Dobre Vode poći a da ne naiđe na gomilu turista“

„A ti vražji turisti – tolika gužva na brodu, ne more čovik ni misto za sisti naći“.

Završna ironija je u tome da (vjerojatno) slično razmišljaju i oni „stari“ silbenski gosti, koji su na Silbu dolazili prije 20, 30 ili 40 godina, drndajući se u „Postiri“ ili „Vuku Karadžiću“ pet sati, ili u boljem slučaju s (alas, prije koju godinu umirovljenom) „Marinom“ dva i po sata.

Skoro da bi se reklo da je Silba „dobro čuvana tajna“– raj na zemlji za „upućene“ :-).

Naravno, ovakav način razmišljanja je, treba li to uopće kazati, posve promašen! Tražiti da se nekome očuva vikendaški (ili penzionerski, svejedno) „raj na zemlji“, zanemarujući posve želje ljudi koji na Silbi žive svih 365 dana u godini, je ne samo do krajnosti cinično i egoistično, već u dobroj mjeri i uvredljivo!

Jer, iako je Silba bila pomorska sila u doba jedrenjaka, s razvijenim ribarstvom i poljoprivredom (posebice vinarstvom, a Damir Jurjević se trudi obnoviti te tradicije, uz obilatu pomoć države koliko čujem, a hoće li što biti od toga, vidjeti ćemo ;-), činjenica jest da je danas jedini put daljnjeg razvoja onaj turistički! A svaki turizam na otoku počiva na osnovi koja spada u conditio sine qua non kategoriju – brodskim vezama!

I recite vi meni (da konačno dođem do biti ovog posta), kako sad objasniti odluku da trajekt Biševo na svakodnevnoj liniji Pula – Lošinj – Unije (!!!) – Zadar NE PRISTAJE na Silbi, iako prolazi silbenskim kanalom a s dobrim dalekozorom bi s rive prepoznao i putnike na palubi!?

A istovremeno je katamaran koji vozi na redovnoj liniji toliko prepunjen da bi, da kojim slučajem bane inspekcija, prijevoznička kompanija dobila puste stotine iljada kuna kazne! Je znan, nije to Titanic i nije zadarski akvatorij Sjeverno more, ali činjenica da na brodu nema za svakog pojas za spašavanje (koji se standardno nalaze ispod sjedala) vjerojatno kapetanu zadaje bar malo glavobolje. A možda i ne ... :-).

Ono što me u ovoj priči do kraja čudi je što ministrica pravosuđa, Ana Lovrin, također svaki slobodni vikend provodi na Silbi!!! Uz muža fetivog Silbenjanina, i činjenicu da i sama sa Silbe vuče određene korijene, ništa čudno u tome nema!

Ali je doista čudno zašto Silba od Jadrolinije (koja je, btw. pod „ingerencijom“ ministra mora – dakle Božidara Kalmete ;-) dobija tako loš deal!?

Ili možda i nije :-).

P.S. Nakon ovog mog „jamraškog“ posta, svakako preporučam da svratite kod kolege blogera Brod u boci i pročitate njegov THE POST o Silbi. Da dobijete „perspektivu“ ;-)