|
ali samo s pollitika.com portala :-)))).
Ne merem više podnostiti to ljevičarsko izdrkavanje pa da ga j.... samo sekiracija i puno potrošenog vrimena ... a tako malo za pokazati. Stoga sam se od "kolega" pozdravio jednom podužom čitabom u kojoj sam im sve objasnio, a koju ovdje prenosim u cjelosti:
Jopet ja u fajt ... jest da više stvarno nema smisla, ali još ovaj jedan post ćete pritrpiti :-)))
A ovaj put je „protivnik“ bloger Solaris koji se u svom postu „Diskusija o tezama Zvone Radikalnog" (btw. jedini koji je objavio na pollitika.com, usprkos „stažu“ od pola godine ;-) poprilično kritički osvrnuo na moj post „Zablude o grijesima Georga Busha“. Koliko kritički ? Paaa, poprilično kritički:
„Problem je u tome sto, unatoc cinjenici da se strastveno informira, u biti ne zna dovoljno“
„Njegove fraze su izraz tipicne povrsne informiranosti“
i slično ...
Trkeljarije? Nipošto! Jer, Solaris je pametan dečko! Čak i pripametan :-), rekao bih ja, ali, ipak idemo redom.
Priča je počela sa betovim dnevnikom „(skoro) svi grijesi George W. Busha“ u kojem je on prenio 10 grijehova GWB-a kako ih vidi „eminentni evropski socijaldemokrat“ (kojeg sam ja u nedostatku informacije imenovao Esdo a u međuvremenu ga je bet identificirao kao Mogensa Lykketofta, bivšeg ministra vanjskih poslova i ministra financija u vladi lijevog centra Kraljevine Danske 1992-2001 koji je nakratko bio i šef Socijademokratske stranke Danske). U tom svom popisu Esdo je neke grijehove i pogodio, ali je u svojoj argumentaciji počinio i podosta pogrešaka pa sam ja po n-ti put krenuo „ispravljati krive Drine“ a usput sam i dao svoju ocjenu koliko je Esdo u opisu grijehova bio točan (btw. ispalo je 5.39 od 10.0 mogućih ;-)
Što je bio moj cilj ?
Bloger „smuk i salaso“ je to u svom, inače prilično kritičnom, komentaru na mom blogu formulirao „u sridu“:
Ostalo je sve manje, vise slaganje sa predmetom ocjenjivanja koje polemizira samo o nijansi izmeta, ne dovodeci u pitanje postojanje istoga.
NIJANSIRANJE je ključna riječ !
Veličati Busha i njegovu administraciju, koji su u zadnjih sedam godina nebrojeno puta pokazali svoju nesposobnost mi nije bilo ni na kraj pameti! Ali da socijalistička trkeljanja nekog „eminentnog evropskog socijaldemokrata“ prođu bez mog osvrta, e to ne može.
Pa me nije iznenadilo ni kad sam na svoj osvrt dobio osvrt :-). Koji Solaris započinje ovako:
Neke tipicne fraze, neke tipicne predrasude i neka tipicna vjerovanja isticu se u Zvininom razmisljanju u kojem reagira na kriticki post o u povodu Bushova dolaska u Zagreb. Reagiram iskljucivo na njih, na tu neupitnu tipicnost, koja je inace dosta rasirena, i kod Zvone je izgleda izraz opceg prosjecnog razmisljanja ...
Problem je u tome sto, unatoc cinjenici da se strastveno informira, u biti ne zna dovoljno. A ne zna dovoljno upravo zato sto mu samoproklamirani radikalizam onemogucuje da sliku vidi dovoljno siroko.
To se zove OŠTAR početak – so let the fight begin:
Solaris kritiku počinje s prvom točkom u kojoj kaže da je „sasvim je ocigledno da su okolnosti 2000-te godine (vezano uz izbor GWB za predsjednika, op Z.R.) bile sumnjive“. Njemu je to „neupitno sumnjiva situacija“ i s tom točkom se Solaris obračunao ukratko bez daljnjeg elaboriranja. Alas, ima tu štofa, itekako ima štofa, ali tome ćemo se vratiti kasnije ...
Zatim se Solaris žali na korištenje termina „malac“ :-) za koji kaže da je „sukladan (Zvoninom) zauzimanj(u) nadmocnog stava i ponizavanj(u) onih koji imaju drukcije misljenje“. Ja to nikako ne bih tako rekao, pogotovo zato što se tako ponekad obraćam i svom sinu, svojim prijateljima i dragom stricu Bokiju (koji je, bar što se mene tiče, originalni autor tog termina ;-)
Ipak, zanimljivo je još nešto što Solaris kaže: „Jednom sam osobno u diskusiji o Zvoninom postu napisao nesto o financiranju obrazovanja. Zvone je, iako nema ni blagog pojma tko sam, prvo napisao - o tome ja znam puno vise nego ti. ??? Dakle, kus!“
Ne kažem da tako nešto nikad nisam izjavio :-), ali kad sam od Solarisa zatražio da mi dade link na takvu moju izjavu – ni traga ni glasa. Da ponovim, sasvim je moguće da sam, želeći naglasiti svoju „poziciju“ na fakultetu i činjenicu da sam o problemima obrazovanja podosta razmišljao i rekao nešto slično, ali sam prilično siguran da to nije bilo baš ko što Solaris kaže: „Dakle, kuš!“. I živo bi me zanimao kontekst. Ali, Solarisu se valjda nije dalo tražiti taj komentar – glavno da je on svoje „ispalio“;-)
I onda polako dolazimo do srži stvari!
Pa solaris kaže: „Dakle, Esto bi, kaze Zvone, htio socijalizam u Americi. Zvone ne bi htio. U cemu je Estin grijeh? Ako Zvone ima pravo ne htjeti, zar nema Esdo pravo htjeti.“ Pa se još pita da što ja i Esdo uopće imamo izražavati svoje mišljenje o tome kakav bi sustav trebao biti u Americi !!!
E ovdje je Solaris, kako se to lijepo kaže: OMAŠIO CEO FUDBAL !!!!
Jer, diskusija je počela s mojom reakcijom na (navodne) grijehe George W. Busha !!! Kojem je Esdo kao jedan od deset grijehova naveo (sad parafraziram ;-) „da nije uveo socijalizam u Ameriku“ ???
Iako ću se ja sa Solarisom složiti da je pitanje ima li uopće smisla da ja i Esdo izražavamo naše „htijenje“ o tome kakav bi sustav u Americi trebao biti, doista mi nije jasno što je Solaris sa svojom kritikom na moj račun htio u stvari reći ??? Ja sam samo rekao da je posve bedasto i pogrešno kao „grijeh“ Bushu stavljati to što je tijekom njegovog mandata Amerika ostala „kapitalistički ustrojena“ zemlja (za razliku od „socijalno usmjerenih“ evropskih država), a sličan argument sam potegnuo i na Esdinu kritiku da u SADu za vrijeme Busha nije uspostavljen sustav univerzalne medicinske zaštite (iako je tu situacija malo složenija i o tome ćemo detaljnije još kasnije).
I kažem ponovo - kakav fuckin grijeh ? Američki narod je svoje izabrao (i hvala Bogu da je njihov izbor drugačiji od evropskog!) i nema tu nikakvog grijeha!
Ipak, ispalo je da sam tu dao priliku Solarisu da u fajt ubaci svoje „tenkovske divizije“:
Proucavajuci funkcioniranje demokracije razvila se cijela jedna vrlo slozena znanost koja prilicno relativizira parole tipa "narod je svoje izabrao"
Drugim rijecima, Zvonina tvrdnja, "da Amerikanci zele univerzalno drzavno zdravstveno osiguranje vec bi ga imali", potpuno je besmislena s pozicije liberalne analize funkcioniranja glasackog mehanizma.
Bilo kako bilo, slijedeci formalnu logiku Zvonina tvrdnja "da Ameri zele…" uobicajeno u ozbiljnim diskusijama diskvalificira onoga tko ju je izrekao.
Ukratko, Zvone je hrvatski intelektualac, predavac na sveucilistu, I to na fakultetu koji je po Zvoninim rijecima blizi nego bilo koji drugi hrvatski fakultet suvremenim znanstvenim I strucnim dostignucima. Otkriva se medjutim da se u javnim raspravama koristi povrsnim frazama: "Da Amerikanci zele…" I to u podrucju u kojem bi vise trbao pitati I slusati nego docirati, jer nije njegova struka.
Ukratko, Zvone je GLUP zato što u diskusiji koristi argument „Amerikanci su tako izabrali“ i time pokazuje da ne zna da postoji nešto što se zove Arrowljev paradoks koji
... matematicki pokazuje (naglasavam matematicki) da ne postoji glasacki mehanizam koji bi individualne preferencije I prioritete neizostavno pretvorio u adekvatne preferencije na agregatnoj razini (prica se dalje razvija u smjeru decentralizirane realizacije preferencija putem trzisnog mehanizma).
Arrowljev paradoks !??? NIKAD ČUO ! Jok malac, niti blizu!
Ali, Solaris ovdje svejedno sere. Ili vrijeđa, kako vam draže. Vrijeđa/sere zato što svojim riječima implicira da meni nije jasno da postoji problem s „pretakanjem“ individualnih preferencija glasača u rezultat (odnosno političku akciju) na agregatnoj (znači nacionalnoj) razini !?
Majke ti irudove, a što je politika doli umijeće kanaliziranja individualnih preferencija glasača u konkretnu političku akciju. Naravno, političari se trude i utjecati na preferencije svojih birača, to je kristalno jasno, ali Solarisova implikacija da meni nije jasna ovako elementarna činjenica iz sfere politike je poprilično uvredljiva (i posve pogrešna, naravno).
Dakle, Arrow paradox kaze da je moguce(!) ali nije nuzno da se individualne preferencije pretvore u opce prioritete. Moguce je da Ameri, zele li univerzalno zdravstveno, to I dobiju, ali ako zele univerzalno zdravstveno ne znaci da im glasacki mehanizam to omogucuje. Molim dakle da se u ovom kratkom objasnjenju uoce razlike izmedju moguce I nuzno, da se uoci pojam glasacki mehanizam I sl.
Malac (ovdje doista u pejorativnom smislu kakav implicira Solaris;-), alaj ga sereš :-))))
Solaris otprilike kaže ovo: „Moguća je situacija da čak i u slučaju kad većina Amerikanaca, recimo 60-70%, želi univerzalno zdravstveno osiguranje (ili socijalizam, for that matter) ta želja preko glasačkog mehanizma ne bude pretočeno u konkretnu politiku“.
A ja kažem, ne samo da je moguća, nego je čak i vjerojatna :-). Kako ? Vrlo jednostavno, zato jer postoje preferencije kod glasača koje su im VAŽNIJE od univerzalnog zdravstvenog osiguranja. Pa tako Joe Sixpack, bijelac u 50-tim koji je popušio posao jer se tvornica u kojoj je radio 30 godina preselila u Kinu (a koji, što je ovdje vrlo važno, na balkonu cijelo vrijeme ima izvješenu američku zastavu!) neće glasati za Hillary Clinton sve pa da mu ona obeća potpunu zdravstvenu skrb za 0 kn 0 lipa. Inače Joe Sixpack misli da ta ideja sa univerzalnim zdravstvenim osiguranjem uopće nije loša, ali eto ... ne moš protiv Arrowljevog paradoksa ...
I recite vi meni – ŠTO TU NIJE JASNO !?
Di su tu „neke tipicne fraze, neke tipicne predrasude i neka tipicna vjerovanja“ ???
Jel to Solaris hoće reći da mehanizmi glasanja (npr. kako od 2 milijuna glasova odabrati 150 i kusur zastupnika) nužno predstavljaju kompromis koji nije savršen !!! Koliko (pri)pametovanja da se kaže nešto tako očigledno!
Jel američki izborni sustav savršen? Jok malac, a za dokaz treba samo pogledati koliko proceduralnog rusvaja ima (već!) u ovim predsjedničkim izborima! Problem je naravno u tome što ne postoji „savršen“ izborni sustav! A to što se Amerikanci priklanjaju tradiciji pa svoj nerado mijenjaju - to je njihov način i njihov pristup (a evo vam i jedan hint za razmisliti – vjerojatno niste znali da delegati koje su do sada osvojili Obama i Clinton u utrci za nominaciju, formalno-pravno NISU DUŽNI glasati za „svog“ kandidata! – uostalom, zato ih i zovu pledged – a da to otvara mogućost za svakakve kombinacije (teoretičari urota, di ste ;-), oko toga nema spora, iako mislim da je Hillary gotova i da od toga neće biti nikakve priče ;-).
Nakon toga prelazimo u ekonomske sfere pa spominjući „prizemnu razinu na kojoj Zvone koristi ekonomski argument“ Solaris za ilustraciju poteže ovakav (kako i sam kaže!) apsurdan primjer:
„da Amerikanci (iz slumova) zele bolju pravosudnu zastitu oni bi je izglasali.“
Ovakva izjava nije apsurdna, već GLUPA jer u ovom slučaju, za razliku od primjera s univerzalnim znanstvenim osiguranjem, situacija posve drugačija (npr. samo treba ukazati na činjenicu da par (nek je i deset) milijuna siromašnih crnaca, raspoređeno po slumovima velikih gradova, baš i ne predstavlja moćnu glasačku mašinu u zemlji od preko tristo milijuna ljudi – bilo Arrowljevog paradoksa ili ne!)
Zanimljivo je i kako Solaris ispod tepiha provlači sljedeći argument: „u usporedbi sa zemljama slicnog stupnja razvoja Ameri trose na zdravstveno osiguranje vise, a dobivaju manje.“, odnosno, „sustav je u Evropi efikasniji“ !
Hm, s obzirom na znanstvene pretenzije koje naš Solaris pokazuje, iznošenje ovakve paušalne ocjene, bez da ih malo razradi i baci u sive nijanse koje su u ovoj diskusiji definitivno prikladnije, me doista „čudi“ ;-). Jer, netko će na primjer reći da je baš američki sustav efikasniji budući da za razliku od evropskog pojam „liste čekanja“ u Americi ne postoji! Kome, na primjer, poslodavac plaća zdravstveno osiguranje u Americi (istina, takvih je sve manje i to JEST problem), taj bi se nemilo iznenadio nivoom usluge koju dobijaju pacijenti u Evropi (baš me zanima hoće li netko pokušati „pobiti“ ovu tvrdnju ubacivanjem Švedske u cijelu priču)!
Ipak, ovdje nećemo previše kuditi Solarisa jer je njegov argument u osnovi točan – kako god okreneš, per capita Amerikanci definitivno troše više resursa (čitaj šoldi) na zdravstvo od Evropljana.
A ja na to mogu reći – HVALA BOGU DA JE TAKO !!!
Jer, upravo zahvaljujući toj potrošnji je medicinska znanost u zadnjih 10-20 godina tako napredovala – zahvaljujući američkim ulaganjima u, štono bi se reklo R & D (research and development). Hrvatska se (s pravom?) ponosi što je jedna od sedam zemalja u svijetu koja ima patentiran lijek (ili je to tako bilo prije 5-6 godina kad je Pliva bila „u fokusu“ ;-), ali nama se desio samo jedan Sumamed, i to je bilo to (a priča je slična i u ostatku Evrope!).
Zašto je Amerika drugačija ? Zato jer tamo postoji realna mogućnost da će se otkriveni lijek/procedura moći DOBRO naplatiti (a to vrijedi kako za istraživače u farmaceutskoj industriji tako i za doktore-specijaliste u praksi). Uostalom, dovoljno je pogledati kako su u Hrvatskoj prošli izumitelji Sumameda pa da bude jasno o čemu pričam :-). O tome kako plaća od 10-15.000 kuna djeluje na naše vrhunske (nažalost, i ne samo na vrhunske) doktore koji su u svoje profesionalno napredovanje uložili 20 godina teškog rada mislim da sve znamo.
Je li američki sustav idealan?
DALEKO OD TOGA!!!
Perverzije američkog zdravstva na dnevnoj bazi iskrsavaju na reddit, delicious i digg servisima i svaki internaut je s njima dobro upoznat, što je vjerojatno i razlog široko prihvaćene percepcije da je američko zdravstvo u teškim problemima.
Doći u situaciju da oboliš od raka a da nisi zdravstveno osiguran je prilično zastrašujuće, s desecima tisuća dolara troškova in prospect! Naravno, nije sve tako crno jer postoje Medicaid i Medicare programi kojima država pokriva zdravstvene troškove za siromašne i starije (a treba napomenuti da su upravo tijekom Bushevog mandata ti programi dodatno fundirani!).
Ipak, Solarisu se mora priznati da je u jednoj rečenici „urakljio“ problem:
Ono sto je potpuno jasno to je da u slucaju zdravstvenih usluga trziste ne funkcionira po principu dostizanja ravnoteze ponude I potraznje zbog nepremostive asimetricnosti informacija.
Činjenica da u slučaju postojanja asimetričnih informacija tržište ne funkcionira „normalno“ je jedan od osnovnih postulata ekonomije. Da bi dokučili koliko je „asimetričnost informacije“ ovdje važan pojam zamislite sljedeću situaciju. Joe Sixpack ima relativno dobro plaćen posao ali u sklopu kojeg nema employer-based osiguranje već to plaća sam, iz svog džepa. I sve je super dok mu dijete ne oboli od neke nezgodne bolesti – recimo astme ili nečeg sličnog što ima dugoročni efekt na zdravlje. Ipak, liječenje je uspješno i sve troškove je pokrio njegov HMO kod kojeg ima ugovoreno zdravstveno osiguranje. Ali, prije ili kasnije dolazi vrijeme za obnovu tog ugovora o osiguranju! I tada mjesečna premija za našeg Joe Sixpacka goes through the roof! „Pa čujte, ne može vaša premija osiguranja i dalje biti tako „niska“ kad u obitelji imate kronično bolesnog člana!“.
Naravno, u ovoj priči sigurno postoji i zakonska regulativa koja postavlja određene preduvjete i zapreke ovakvom ponašanju HMOa (ovdje ću 100 % popušiti Solarisovu kritiku da „zašto nisam to par minuta proguglao pa dao potpunu i točnu informaciju“), a s ciljem pokrivanjem „zdravstvenog rizika“ kroz što veći broj ljudi (tzv. komponenta solidarnosti), ali posve je jasno da ovdje imamo problem! Jer, svakom pružatelju zdravstvenog osiguranja je cilj da svojim policama „pokriva“ što zdravije ljude, a da na one manje sretne prebaci što veći dio troškova (ovdje se može otvoriti i sljedeća vrlo ozbiljna tema – kako organizirati zdravstveno osiguranje u budućnosti kad napredak tehnologije omogući potpuno skeniranje genetskog koda svake novorođene bebe i kad će se na osnovu te informacije moći unaprijed zaključiti o potencijalnim zadravstvenim rizicima, pa shodno tome i zdravstvenim troškovima, koje će ta individua imati kroz život!)
Da li je univerzalno zdravstveno osiguranje rješenje?
Kao što i sam Solaris kaže, možda je, a možda i nije! Nažalost (i očekivano, jer to je njegov „pristup“) Solaris ne razrađuje detaljnije različite mogućnosti i alternative, već se zadovoljava konstatacijom da je ovdje primarno riječ o „humanizmu“ (uvijek iznova me fascinira kako ljevičari sve probleme pokušavaju riješiti „humanističkim“ pristupom ;-) i da je tržišni pristup problemu zdravstva „apsurdan“!
Kad ti kažeš malac, valjda je tako.
Zatim još malo o Bushu i Kyotu (za divno čudo, ovdje nemam nikakvih zamjerki i čak mislim da je to poprilično dobro napisano ;-) i došli smo konačno do kraja Solarisovih trkeljarija.
Nakon ovako dugačko izlaganja, očekivana reakcija blogera bi bila: „Uf, Zvone, bogati, pet i po stranica teksta na jedan (nevažan!?) blogerski fajt – nisi li malo pretjerao?“
Paaa, to bi se moglo i tako reći, da u ovoj priči nema još jednog malog malecnog problemčića! Problem je naime što se čitatelji na pollitika.com portalu u velikoj većini SLAŽU sa Solarisovom „argumentacijom“ a takav zaključak proizlazi iz činjenice da je post dobio 34 glasa i dva tjedna proveo pri vrhu liste preporučenih dnevnika!
Što je sasvim u redu jer upravo tome i služe one strelice pri vrhu svakog posta :-). Mi smo kao neki community i te strelice služe da „kolektivnom inteligencijom“ razlučimo žito od kukolja. Problem je, kao što se iz mog prethodnog izlaganja jasno vidi, što ja mislim da Solarisov post, ako baš i ne spada u kategoriju „kukolja“, definitivno NIJE „zlatno žito“ kao što to izgleda misli većina na ovom portalu.
Ipak, dalo bi se i preko toga prijeći! Uostalom, internet i služi za efikasnu razmjenu mišljenja i nalaženje „istine“ kroz utemeljenu argumentaciju jer nitko nije savršen i čovik uči dok je živ. Hm, internet možda i da, ali pollitika.com, nažalost, ne spada u takvu kategoriju! Jer, dok se svi slažemo da nam je vlast nesposobna, da je Sanader majstor manipulacije, da je Bandić korumpiran i da nam je država u k...., sve je pet i dijelimo si lijepo plusiće.
Ali, probaj samo dirnuti u „socijalističku“ dogmu, ili ne daj Bože braniti G.W.Busha i Ameriku (u stvari čak ne ni braniti, već „samo“ dati jedan malo drugačiji pogled) ... i onda stvari više ne izgledaju tako krasno!
Naravno, svi imamo pravo na svoje mišljenje i svi smo u ravnopravnoj situaciji da ga izložimo, pa tako i mrak ima pravo napisati o izboru GWBa ovo (da, da, vraćamo se na točku 1 iz posta od kojeg je krenuo cijeli rusvaj):
također, cijeloj akciji je prethodila diskvalifikacija cijelog niza ljudi s biračkog popisa a koja je uključivala ne samo osobe koje ne smiju glasati (poput recimo zatvorenika) nego i osobe SLIČNOG imena kao i zatvorenici
ukratko, situacija na floridi 2000 po mom skromnom mišljenju nadmašuje i apsolutno sve što smo vidjeli od našeg lokalnog HDZa jer takve stvari što su se tamo događale ne mogu proći niti danas
i posljednje, vrijedi spomenuti da je popular vote taj puta dobio Al Gore a nikako GWB
mislio sam da ćeš malo bolje ispitati što se događalo tada, ti kao inžinjer bi morao biti malo temeljitiji
a silverci ima pravo reći i ovo:
Ne samo oni nego i dobar dio crnačkog stanovništva je jednostavno izbrisan iz biračkih popisa i nisu mogli ostvariti pravo na glasanje.
Nisam niti siguran da je Vrhovni sud taj koji je prekinuo prebrojavanje. Mislim da je to odlučeno na državnoj, a ne na saveznoj razini i da je neku ulogu u tome imao Jeb Bush, tadašnji guverner Floride i brat od GWB-a.
KAKVE TRKELJARIJE !!!
Al' dobro, ljudi ne znaju, nisu upućeni pa ne budi ti teško Zvone, ajmo malo diskutirati. Moram priznati da sam i ja malo zaboravio detalje kako je išla ta priča, ali imam ja pouzdan „repozitorij“ – www.economist.com, klik na Search pa da vidimo.
I našao sam jedan prilično detaljan članak u kojem se točku po točku opisuje kako je sve to skupa izgledalo. Čak prekršim i copyright te prenesem cijeli članak u svom postu Kako je izabran George W. Bush da vidim što ljudi na to imaju za reći.
Rekoh da vidim kako će sad mrak argumentirati da „situacija na floridi 2000 po mom skromnom mišljenju nadmašuje i apsolutno sve što smo vidjeli od našeg lokalnog HDZa“ (majke ti irudove, hrvatski izbori 2007 su provedeni uz DIREKTNO KRŠENJE IZBORNOG ZAKONA u kojem lijepo piše da se izborne jedinice ne smiju razlikovati za više od 5 % po broju birača – i onda mi mrak kaže da je 2000 na Floridi BILO PUUUUNO GORE???)
A baš me zanima i jel' možda mrak i silverci žele reći da je postojala neka skrivena kampanja (naravno, od strane Republikanaca) da se „osobe sličnog imena kao zatvorenici“ te „dobar dio crnačkog stanovništva“ ukloni s biračkih popisa?
I kako u toj priči figurira Jeb Bush, kojeg je silverci „ubacio“ u najboljoj maniri teoretičara zavjere: „To da je Bushev brat bio guverner baš Floride u kojoj se sve događalo tebi je eto čista slučajnost?“
Jesam li možda dobio odgovor na svoje direktne upite za pojašnjenjem takvih stavova?
Jok malac!
Jedino što sam dobio je dnevnik sa ukupno -1 glasova :-)))))
A kap koja je prelila čašu i uvjerila me da Posl3kova karakterizacija pollitike kao „SDPovog (ja bih radije rekao „ljevičarskog“ ;-) drkališta“ i nije tako promašena je „argument“ koji je u svom komentaru na moj post s prenesenim tekstom iz Economista podastro silverci.
Pogledajte ga svakako, da se uvjerite i sami u razinu diskusije na ovom portalu i kako silverci brani svoje (neobranjive) teze! I k tome (coup d' grace) za svoj „komentar“ dobije lijepih devet puta po 4 zvjezdice :-). „Sjedi silverci, ocjena odličan, baš si mu fino odbrusio“ :-).
Da, doista je tim komentarom silverci „obogatio“ diskusiju. Jel' se time možda htio narugati The Economistu kao izvoru (ne znajući da time, bar među ozbiljnim ljudima sam ispada debelo smiješan) ili dati kritiku na engleski jezik, ja ne znam, a silverci se nije udostoji odgovoriti.
Ali znam da je došlo vrijeme da se rastanemo ...
Jer, da svojim daljnjim sudjelovanjem dajem kredibilitet ovom portalu kao jedan od rijetkih ne-ljevičarski usmjerenih komentatora (a i jedan od rijetkih koji se ne skriva iza anonimnosti!) za mene jednostavno više nije opcija!
Upoznao sam zanimljive ljude, pročitao puno intrigantnih tekstova i sudjelovao u mnogobrojnim, često i žestokim raspravama, ali ... dosta je bilo izdrkavanja. U jednom trenutku, taman u ono vrijeme pollitika.com meetinga je postojala šansa da se ovaj portal digne na višu razinu, but it wasn't meant to be.
Nedostajati će mi svakako opinioiurisove besprijekorne pravne i logičke analize, sve one, doduše rijetke, ali zato izrazito zanimljive diskusije s hrvojem štefanom (Solaris, pogledaj kod štefana kako se brane boje socijaldemokracije i humanizma!), postovi Ivana Cerovca iz kojih progovara neupitni moralni autoritet baziran na životnom iskustvu, ap-ovi insajderski uvidi koji (kriptično ;-) pogađaju u bit stvari te G-News-ovo rasturanje socijalističke dogme.
A di su tu vipera, tyche, sm, grgo, Potjeh, DEMOS, Whatever ... ko bi pobrojao sve one čiji su me tekstovi i komentari obogatili kao osobu i pokazali da ima i u ovoj državi pametnih i moralnih ljudi.
Bila je to lijepa avantura, ali gledajući unazad, premalo imam za pokazati u odnosu na uloženi trud.
Naletite ponekad na http://zvoneradikal.blog.hr , i ostajte mi zdravo i veselo.
Zvone Radikalni over and out ...
|
