|
Dobar je ovaj Google ... ništa mu ne promakne, ništa ne zaboravlja i svašta čovik pronađe :-)
Pa ipak, kad sam prije par dana, onako čisto iz radoznalosti, išao vidjeti što Google kaže kad u Search upišem svoje ime (da vidim kakva mi je „prisutnost na internetu“ ;-) baš i nisam očekivao neka velika iznenađenja.
I doista, ispočetka je manje više sve bilo očekivano. Malo linkovi na FER i predmete koje tamo držim, malo na MS Community, pa link na moju „poruku za Sukošance i Zadrane“ :-), pa malo na (pre)rijetke članke koje sam napisao :-( ... sve očekivano, sve pet, dok nisam na trećoj stranici rezultata naletio na post na portalu forum.hr u kojem jedan bivši student FERa (Banderas) o meni kaže ovako:
Pa, ok je kao predavač, dobro tumači, mlada je generacija pa je u toku, za razliku od dosta profesora. Ali, jao si ga tebi ako se posvađaš s njim zbog neslaganja njegovog bodovanja na pismenom ili slično. Meni se to desilo s predmetom na 4. godini, ja nisam htio popustiti i nastala je takva frka da mi je morao profesor i mentor intervenirati. Završilo je time da je profesor prekrižio njegovu ocjenu pismenog, povisio je za 2 ocjene i još mi na usmenom povisio za još jednu
Vanjak mi to "poniženje" nije oprostio i godinu dana kasnije smo se opet sreli na Objektnom programiranju. Rušio me na pismenom par dana prije obrane diplomskog (što bi značilo da se i diplomski pomiče). Naravno, opet reagirao mentor i nadležni profesor i opet je išlo za par ocjena gore. I to sve se dešava na zavodu na kojem sam imao 5,0 prosjek ocjena, a za moja tadašnja rješenja koja se baziraju i na objektnom programiranju sam već imao itekako jake međunarodne reference. Završilo je tako da me je Vanjak ispitivao pred profesorom i profesorova reakcija je bila "Pa dobro Zvone, nije baš da nema pojma kao što pričaš". Ocjena mi se opet povisila za nekoliko stupnjeva. Jednostavno, ne smiješ se posvađat s njim, život će ti zagorčat makar ti osobno daleko bolje baratao nekim područjem nego on. Sigurno snosim i ja svoj dio krivice za taj rat, ali jebem mu, ne možeš privatne odnose i mišljenja miješati s ocijenjivanjem.
No, godinu kasnije na magisteriju se susreli, ja imao usmeni iz predmeta koji on još nije položio, a on kuca i u sred mog ispita moli profesoricu da mu pomakne rok iz istog predmeta. Joj kako sam sretan tada bio.
Ni danas me ne pozdravlja kad se vidimo.
Vanjak i Krois su bila moja 2 rata na FERu.
Auuu ! Pročitavši gornje retke strefio me momentalni reset: „Što, kako, kada, tko, zašto – ma to mora da je neka greška !?“.
A onda sam se (pri)sjetio ...
Ukratko, ovo što „kolega“ tvrdi je (većinom ;-) čisti BULLSHIT !
Priča je iz davne 2000-te godine, a predmeti o kojima Banderas priča su Operacijska istraživanja (OPEIST) i Objektno orijentirano programiranje (OOP). Na OPEISTu sam kao asistent držao vježbe, te držao i ocjenjivao pismene ispite, dok sam na OOPu bio „glavni i odgovorni“ :-).
Kako sad to „glavni i odgovorni“ ?
Hm, mala digresija – 1998. kad je OOP kao predmet uveden na FER, Visual Basic je bio „rule of the day“, a objektno-orijentirana paradigma je bila daleko iza horizonta za većinu onih koji su na FERu (odnosno, bar na mom zavodu) imali veze s programiranjem. Džaba sam ja „propovijedao“ prednosti apstrakcije i enkapsulacije, nije se moglo protiv „VB rapid development“ principa – „napravi formu, dovuci konekciju, stavi DataGrid, poveži i gotovo“ :-).
Ali, kad je trebalo krenuti s OOPom, stvar je bila jasna – profesor mi je u ruke dao knjigu Gradya Boocha „Object-Oriented Analysis and Design with Applications“ i rekao „napravi po tome prezentacije za predavanja“. I ja napravio.
S obzirom da sam tad bio pravi mladac (dipl.ing zaposlen niti dvije godine na FERu) nije dolazilo u obzir da ja držim predavanja, pa je to odrađivao profesor, a ja sam držao ispite. Od određivanja zadataka za pismeni i ocjenjivanja studentskih rješenja do držanja usmenog ispita. Usmeni ispit se uglavnom svodio na diskusiju o seminaru koji su studenti morali napisati kao preduvjet izlaska na pismeni a u kojem su na (po svojoj volji) odabranom primjeru trebali posvjedočiti koliko su dobro usvojili principe OOPa.
Jest bilo malo „nekonvencionalno“, ali je relativno dobro funkcioniralo. I u svih tih sedam godina držanja ispita iz OOPa, nije bilo nikakvih pritužbi.
Pardon, bio je jedan ...
Suhonjavi, dugokosi ... njega sam zapamtio :-). Jer, ne događa se baš često da te nazovu FAŠISTOM !!!
Da, da, dobro ste čuli .. FAŠISTOM !!!
Ali, polako ... trčim pred rudo ... idemo ispočetka ... redom vidjeti što to „kolega“ Banderas priča.
Prvi naš susret se događa na 4. godini, na predmetu Operacijska istraživanja, kad, kako kaže
... ja nisam htio popustiti i nastala je takva frka da mi je morao profesor i mentor intervenirati. Završilo je time da je profesor prekrižio njegovu ocjenu pismenog, povisio je za 2 ocjene i još mi na usmenom povisio za još jednu
Ovdje moram priznati da osobno nemam ama baš nikakvih sjećanja na taj događaj :-). Ali, postoje zato precizni podaci u bazi podataka studentske službe koji kažu da je „kolega“ Banderas iz trećeg pokušaja doista položio OPEIST s ocjenom 3 na pismenom i 4 na usmenom, što se otprilike slaže s njegovom pričom.
S obzirom da sam se područjem operacijskih istraživanja počeo baviti tek kad sam se zaposlio na FERu, moguće je da sam u ocjenjivanju pismenog napravio pogrešku koju je profesor morao korigirati. Kao što rekoh, ne sjećam se ničega vezano uz taj događaj i s ovim dijelom Banderasovog komentara nemam nikakvih problema.
Ali, ono što slijedi spada u bullshit kategoriju:
Vanjak mi to "poniženje" nije oprostio i godinu dana kasnije smo se opet sreli na Objektnom programiranju. Rušio me na pismenom par dana prije obrane diplomskog (što bi značilo da se i diplomski pomiče). Naravno, opet reagirao mentor i nadležni profesor i opet je išlo za par ocjena gore. I to sve se dešava na zavodu na kojem sam imao 5,0 prosjek ocjena, a za moja tadašnja rješenja koja se baziraju i na objektnom programiranju sam već imao itekako jake međunarodne reference. Završilo je tako da me je Vanjak ispitivao pred profesorom i profesorova reakcija je bila "Pa dobro Zvone, nije baš da nema pojma kao što pričaš". Ocjena mi se opet povisila za nekoliko stupnjeva. Jednostavno, ne smiješ se posvađat s njim, život će ti zagorčat makar ti osobno daleko bolje baratao nekim područjem nego on. Sigurno snosim i ja svoj dio krivice za taj rat, ali jebem mu, ne možeš privatne odnose i mišljenja miješati s ocijenjivanjem.
Hau jes nou ... :-).
Jer, prava priča kod ispita iz OOPa za našeg Banderasa ipak ide „malo“ drugačije. I počinje sa dva neuspješna izlaska na pismeni ispit, na kojima je naš Banderas roknuo :). Nakon čega dolazimo do sudbonosnog trećeg izlaska na ispit, kad je, po mojoj ocjeni, Banderas također trebao pasti. Što se njemu jaaako nije svidjelo. Pa je došao na žalbe. A kad je ostao bez argumenata jer OOP je područje na kojem sam (za razliku od OPEISTa) JA GAZDA, ispalio je „kakav je to FAŠISTIČKI način ocjenjivanja“ !!!
Ja sam ga momentalno izbacio iz svog kabineta (i dobro je prošao !), a on se lijepo uputio profesoru žaliti se „višoj instanci“.
E sad, sve bi se ovo moglo svesti u kategoriju „kome ćemo vjerovati da više zna o OOPu“ da se ja točno ne sjećam u čemu je bila bit spora :-).
A bit spora je bila u seminaru koji je Banderas predao na svom ispitu. Evaluacija seminara je bila sastavni dio ocjene i vrijedilo je pravilo - ako seminar ne valja nema više priče. U tom seminaru se od studenata očekivalo da naprave objektni model sa 7-10 klasa (razreda ;-), da pokažu primjerom da su im jasni pojmovi nasljeđivanja i asocijacije i da cijela stvar ima smisla, odnosno da rezultira nekim izvršnim programom koji nešto radi.
Seminar „kolege“ Banderasa je imao tri-četiri praznjikave stranice i u njemu je bio definiran „objektni model“ koji se sastojao od tri klase: FER, ZPM, ZPF. FER znate što je a ZPM = Zavod za primjenjenu matematiku, ZPF = Zavod za primjenjenu fiziku. I za dobru mjeru, između tih klasa je uspostavljen odnos nasljeđivanja, pa su tako ZPF i ZPM izvedeni iz klase FER !!!
Dalo bi se sad nadugačko i naširoko raspravljati što je sve tu krivo sa stajališta OO paradigme, ali recimo to ovako – u zadnje tri četiri godine, ne sjećam se da je iti jedan student predao seminar koji bi svojom kvalitetom i izgledom bio upola loš koliko je loš bio taj seminar „kolege“ Banderasa.
Ali, to su bili počeci predmeta i zadnja stvar koja je profesoru trebala je bila da se nas dvojica tamo svađamo raspravljajući o C++u :-). Dobro se sjećam tog „ispitivanja“ kod profesora u kabinetu ... u stvari, moram se korigirati ... sjećam se uglavnom samo svog uzbuđenja, jer ne prozivaju te „fašistom“ baš svaki dan. I, da li je Banderas znao odgovoriti na tih par pitanja koja sam se u svom uzbuđenju ja sjetio postaviti je beyond point. Nebitno.
Seminar je bio sranje i Banderas je trebao roknuti.
Ali, na kraju je ispalo "Pa dobro Zvone, nije baš da nema pojma kao što pričaš" i naš Banderas je prošao na ispitu. Doduše, okarakterizirati dvojku koju je u konačnici dobio kao „povišenje za nekoliko stupnjeva“ mi se nekako i ne čini točno :-). Ali, dvica je dvica ...
Kako mi se to desilo ? Kako mi se Banderas „provukao“ ...
Mladost, neiskustvo, nisam se snašao ... a nekad moraš i izgubiti ... jebi ga, zato sam i zapamtio :-).
A da bi ovoj priči dali jedan dodatni štih i malo precizniju perspektivu na našeg Banderasa i njegova, kako sam kaže „tadašnja rješenja koja se baziraju i na objektnom programiranju ( za koja) sam već imao itekako jake međunarodne reference“ ispričati ću vam kako je naš Banderas izradio svoj diplomski.
Da ne bi zalazili previše u tehničke detalje, stvar je poprilično jednostavna - od studenata na FERu koji diplomiraju na računarstvu se u većini slučajeva očekuje da nešto isprogramiraju i onda u diplomskom opišu što su napravili. Pa se tako u diplomskom uz „teorijsku obradu domene“ nađe i nešto listinga programskog koda i screenshotova da se vidi kako stvar izgleda u praksi.
Ali, kod našeg Banderasa je to išlo malo drugačije. Da ne bi vi nešto loše pomislili o tom diplomskom radu, svega je u njemu bilo – i teksta, i programskog koda, i screenshotova. Jedini je problem bio u tome što to nisu bili screenshotovi već u nekom programu nacrtane slike. Dakle, diplomski (čitaj dokument u Wordu) je „izrađen“, ali iza toga nije stajalo ništa konkretno! Što bi stručno rekli, nije bilo implementacije. Vrlo perfidno, ako smijem primijetiti, i dobro se sjećam tračeva koji su zbog toga kružili po zavodu :-).
Ipak, naš Banderas jest diplomirao jer, valjda, tehnički gledano diplomski je „bio tu“ :-). Uostalom, to je bila 2000. godina a danas svakom studentu u diplomskom zadatku eksplicitno stoji da na CDu mora predati i programski kod ! Je li to bila praksa (i uvjet !) i tada, ne sjećam se. Ali, da zadovoljim svoju znatiželju, poći ću sutra u fakultetsku knjižnicu malo pogledati taj diplomski. Davno je bilo pa da provjerim. Iako, prilično sam siguran ...
I onda taj i takav Banderas kaže za mene „život će ti zagorčat makar ti osobno daleko bolje baratao nekim područjem nego on“ :-).
E moj malac ... ja u svom evo sad već desetogodišnjem radu na FERu jesam počinio svoju dozu grešaka u nastavi (a i u ocjenjivanju), ali ovakvo kakanje i iskrivljavanje činjenica ... no passaran !
A završetak mi se posebno sviđa:
No, godinu kasnije na magisteriju se susreli, ja imao usmeni iz predmeta koji on još nije položio, a on kuca i u sred mog ispita moli profesoricu da mu pomakne rok iz istog predmeta. Joj kako sam sretan tada bio.
Ni danas me ne pozdravlja kad se vidimo.
Dokle je Banderas dogurao sa svojim magisterijem ne znam, ali Zvone je svoje „odradio“ :-).
A što se tiče pozdravljanja, bolje mu je da bude kuco. Jer onog „fašistu“ mu još nisam zaboravio ...
UPDATE: objavljen je i nastavak "FAJT, FAJT, FAJT - verzija 2.0"
|
