Zvone Radikalni

Lipi rusvaj sam generirao sa svoja dva prethodna posta: Tri STRAŠNE priče iz hrvatskog zdravstva i Dični hrvatski doktori – DI STE ?. I u tom silnom rusvaju je, čini mi se, došlo do određenog „nerazumijevanja“ između autora i (nekih) čitatelja.

Pa sam tako od jednog nasekiranog pravogdoktora dobio „preporuku“ da sam sebe lupam bejzbol palicom po glavi (uz još pokoju uvredu, ali, moram biti pošten i priznati, i dosta izrečenih pametnih stvari ;-), a našlo se i onih koji su problemu pristupili malo više „analitički“ (Zdravstvo u agoniji i "pravi doktori, pravi bolesnici, prave greške" ), a neki i posve osobno.

Na što mogu samo reći da je meni poprilično jasno kako funkcionira hrvatsko zdravstvo i s kakvim se problemima (svakodnevno) susreće ! Problem je u tome što ja nisam pisao o zdravstvu u cjelini i post nisam pisao na „razini“ nekih svojih prethodnih postova, recimo o obrazovanje (ako Vam se čita po 10-ak stranica poprilično „analitičkog“ teksta s formulacijom problema i predloženim rješenjima, pogledajte ovdje i ovdje).

Ja sam samo prepričao tri priče !

Od kojih je ključna priča o majci jedne moje poznanice iz studentskih dana kojoj je doktor nalaz prije tri godine protumačio dobrim, da bi se naknadno utvrdilo da je već na tim nalazim bilo jasno vidljivo da žena boluje od raka ! Kojem je tadašnje krivo očitavanje nalaza dalo tri godine da se razmaše i sad je ta žena u terminalnoj fazi, s očekivanim vremenom života od 6-9 mjeseci !
A za dobru mjeru je bolnica ODUZELA te nalaze toj gospođi kad je došla protestirati !

Rješenje Zvone Radikalnog – bejzbol palica !

„Ne možeš tako !“
„To nije na razini intelektualca, već prije na razini nekog srednjoškolca“
„To je huškački post !“

i slično ...

Što zvuči dosta razumno, i doista, kako jednom doktoru znanosti uopće može pasti napamet da spominje bejzbol palicu ???

Dalmatinci bi rekli – „Zvone Radikalni prošvika' skroz naskroz !“.

A onda ja zamislim sljedeću situaciju.
Dolazim ja tako sa svojom suprugom za par godina kod doktora. Ulazimo, dobar dan, dobar dan, izvolite sjedite, i vidim ja da je nekako doktor snužden. Izbjegava pogled, ozbiljan do daske.
„Nema načina da se ovo kaže na lijep način, pa ću ja samo reći“
„Znate, nalazi Vašeg sina su jako loši. Otkrili smo rak ... u terminalnoj fazi i predviđamo mu još samo 6-9 mjeseci života. Da smo to otkrili ranije, možda bi i imao neke šanse, ali ovako ...“
Mene oblijeva hladan znoj, supruga na stolici do se već ruši u nesvjest ...
I onda meni sine spasonosna misao.
„Ne, ne, ne doktore, došlo je do neke pogreške. Mi smo obavili te pretrage prije xy godina/mjeseci. Znate, sinu je bilo nešto loše pa nas je doktorica poslala. Ja sam bio skeptičan jer mi se to činilo bezveze, ali je ona inzistirala. I nalazi su bili dobri. Bili smo kod specijaliste. To nikako ne može biti istina !“
Doktor gleda u nevjerici, ne zna što bi rekao, pa bubne: „A imate li vi te nalaze“.
Na što supruga, „istrenirana“ vječitim nosanjem nalaza svih ginekoloških pregleda (a bilo ih je), skače kao iz puške: „Evo, imamo, sve je tu !“
Doktor uzima nalaze, gleda, gleda, gleda ... (i sad ćemo za potrebe priče pretpostaviti da se radi o poštenom doktoru)
Nakašlje se i kaže: „Hm, pa, vidite, ovdje je očito došlo do nekakve pogreške jer se već na ovim nalazima jasno vidi da je vaš sin već tada bolovao od raka ...“
„Vidite ovu sjenu ovdje – to se ne može promašiti !“

...

I sad bi ovdje trebala uletjeti bejzbol palica.

Ili ipak ne !? Jer, siguran sam sto posto da mi bejzbol palica tada ne bi pala napamet. Samo tuga i pokušaji hvatanja za spasonosne slamke ... I, nakon samog čina pisanja gornjih redaka, mogu reći da mi je jasno kako se moglo desiti da su u ženi iz moje priče oduzeli nalaze u bolnici.

Ali, make no mistake about it, pravednički bijes bi prije ili kasnije proključao u Zvoni Radikalnom ! A Vi mi recite - ima li uopće normalnog ljudskog bića u kojem ne bi ?

A bi li se doista mašio bejzbol palice ?

Ne.

Ili preciznije, ne isprve. Ali, nažalost moram reći da je u ovoj našoj državi vrlo vjerojatno da bi cijela stvar završila upravo na bejzbol palici. Što govori puno o našim doktorima, još više o zdravstvu u cjelini a najviše o cjelokupnom pravnom okviru u Lijepoj našoj. A govori puno i o Zvoni Radikalnom :-).

I onda, što ćemo s doktorima ? Jel' oni moraju početi pisati oporuke i unajmljivati zaštitare svaki put kad Zvone dolazi u posjetu ?

Naravno da ne – oni samo moraju pošteno obavljati svoj posao. Nothing more, nothing less.

Moja ultimativna poruka je da se ovdje radi o ekstremnom primjeru liječničke nestručnosti / traljavosti koji se, ukoliko su sve iznesene činjenice točne, ne može braniti ni u kojem slučaju !
To nema veze ni s time kolika je plaća doktora, ni s time u kakvim uvjetima rade, ni s time imaju li ili nemaju sapuna u svom WCu u bolnici !

To se jednostavno ne može braniti !!!

A ukoliko sam svojim radikalnim pristupom problemu barem malo pridonio da se problem zdravstva konačno aktualizira, a čini mi se da jesam, ja sam priko zadovoljan :-). I iako me je danas nakon „obiteljskih“ razgovora obuzeo određeni defetizam, čak toliko da sam ozbiljno razmišljao o umirovljenju Zvone Radikalnog i kretanju „ispočetka“, ali ovaj put 100 % anonimno, sa zadovoljstvom mogu reći da me je to prošlo :-).

U nekim formulacijama sam trebao biti oprezniji, trebao sam sačekati da stvari malo sjednu i da se „komunikacijska magla“ razbistri, ali čovjek uči dok je živ.

A što ćemo s hrvatskim zdravstvom ?

To recite Vi meni :-)