Zvone Radikalni

U bratovu čast ...

A bit picigina je on sam najbolje opisao:

Sa sukošanskog škvera gumenjakon u valove od meštrala pa do mista na pučini di se vidi cila plaža. Podiže se tenda, pali se glazba, pivica je propisno odlađena. Gledamo tu divotu i pričamo o tome kako će sve to izgledati za deset-dvadeset godina.

Nismo tu radi priče, pali se makina, kuštivamo u valu... Uvjeti su idealni. More taman do ispod kolina. Loptica mora biti plastična, najbolje malo prazna, promjera oko 9 cm. Najbolje je u tri, ako se svi bacaju ka' sikire. Vagneš ga na slabiju ruku, pa ga rastegneš na jaču. Ako ti još vrati na paradu...

U zadnje vrime često čitam kako više u sportu ne vridi ona Coubertinova: „važno je sudjelovati“. Ili kako su, nedaj Bože, neki sportovi poput nogometa moderan oblik vođenja rata. Kod piciginaša je puno jednostavnije. Svi igraju, svi dobijaju. Čisti gušt. PICIGIN!!!

Skupilo se dosta ljudi, picigin je bija dobar, i dogodine ćemo jopet.

A evo i malo slika ...

Ekipa se skuplja







Bilo je lipih parada (i puno lipših od ovih, ali, što'š kad nije bilo profesionalnog fotografa blizu)











A pri kraju su se i žene priključile:



I za kraj, titula Masters of picigin ide za Krsta, Dakija, Božu, Dadu i Apsolutnu Sikiru Ramića (kojeg nema na ovoj slici, ali ćete ga lako identificirati na ostalima po jarko žutom šorcu)). S njima je pokojni brat znao baciti picigin i usred zime (što ćeš, mladost ludost ;-), a da dečki znaju igrati, znaju ...



I stoga, ukoliko se sljedeće godine oko 30. srpnja nađete negdje u okolici Sukošana, a željni ste dobrog picigina (ili bar dobre zajebancije), pitajte di je "zemunička plaža" i naletite. Svi su dobrodošli ...