Zvone Radikalni

Poštovana prof. Pusić,

vidjevši današnji prilog u dnevniku u kojem se izvještavalo s HNS-ovog skupa i Vaš komentar o visokom obrazovanju, uzviknuo sam (zapjevao čak) „ALELUJA“.
Jer, izgleda da ima nade za hrvatsko obrazovanje .

Razlog mojeg ushita leži u činjenici da sam u Vašem komentaru po prvi puta u hrvatskom političko-medijskom prostoru čuo smislene ideje o pravcu u kojem bi trebalo ići hrvatsko visoko obrazovanje (za razliku od nebrojenih deklarativnih podrška „društvu znanja“).

Međutim, moj ushit je donekle bio umanjen činjenicom da u svojem komentaru niste bili posve precizni (namjerno ?), ili ste (što je vjerojatnije) bili ograničeni vremenom, pa rekoh da pokušam malo razjasniti o čemu se tu stvarno radi (probao sam naći detaljnije izvješće s tog skupa na Internetu, ali možda sam bio malo prebrz za naše novinare :-).

Dakle, da Vas citiram po sjećanju, rekli ste da bi „novac trebao slijediti studenta, išao on studirati u Zagreb, Dubrovnik, Split ili Osijek“. Uz dodatak „da se tu ne mora raditi o novcima koje student vidi“, moj zaključak je da ste mislili na nešto slično vaučerima. A ideja bi otprilike bila da svaki student na fakultet na koji dođe studirati „donese“ određeni iznos novca koji fakultet može iskoristiti za financiranje svog rada (odnosno, pružanje kvalitetnog obrazovanja dotičnom studentu).

I to je odlična ideja !!!!

Zašto ?
Stvar je toliko logična da spada u kategoriju (što bi Amerikanci rekli) no-brainer – što kvalitetniji (i poželjniji) fakultet, to će ga više studenata upisivati, što znači i više novaca da se fakultet dalje razvija. Briljantan primjer pozitivne povratne veze i iskorištavanja tržišnih mehanizama !!!

Iako je jasno da takav model zahtijeva i određene modifikacije (npr. za različite umjetničke akademije koje upisuju malo studenata a imaju visoke troškove „hladnog pogona“), uvođenje takvog modela bi bilo nemjerljivi napredak u odnosu na sadašnje stanje.

Jer, koliko sam upoznat (a mislim da jesam) trenutačni model financiranja sveučilišta je čisti RUSVAJ !!! Do prije nekog vremena su se novci fakultetima dijelili na potpuno netransparentan i u biti nedefiniran način, što je uzrokovalo ogromne razlike u financiranju pojedinih fakulteta (kad se gleda „glavarina“, odnosno iznos financiranja po jednom studentu). Da ne spominjem činjenicu da je fakultet na kojem radim u toj priči često prolazio dosta loše jer „vi ionako imate puno suradnje s privredom i dobro zarađujete“ (FER 50 % svojih troškova financira iz vlastite zarade, odnosno ubiranjem „poreza“ od 10 % na iznose svih projekata koji se na fakultetu realiziraju).
Znači, rezoniranje otprilike ide - mi svoje znanje primjenjujemo u praksi i uspješno ga prodajemo na tržištu (što znači da je to znanje relevantno), i zato ćete nas manje financirati !!!?? Na Internet forumima bi sad lijepo leglo WTF :-))).

Znam da je prije dvije godine (ili tu negdje) započeta određena reforma načina financiranja sveučilišta od strane MZT-a i da se počeo pojavljivati termin „lump sum“ – MZT odredi „lump sum“ koliko novaca će dobiti pojedino sveučilište, a onda samo sveučilište dalje raspodjeljuje ta sredstva. Nisam nimalo iznenađen činjenicom da se ni do danas nisu uspjeli dogovoriti kako će obaviti tu raspodjelu .

Elem, koliko god uvođenje novog modela financiranja bilo korak u pravom smjeru, ono će nas dovesti tek na polovicu puta.

Jer, tužna je činjenica da hrvatska država nema dovoljno novaca da financira visoko obrazovanje u obimu u kojem je to nužno da bi hrvatski stručnjaci bili kompetitivni na globalnom tržištu rada. Ili preciznije, u Hrvatskoj nema političke volje da se obavi preraspodjela budžetskih sredstava u korist obrazovanja.

U potrazi za tom političkom voljom sam detaljno pregledao programe naših stranaka, u grozničavoj potrazi za nekim naznakama kako naše stranke vide budućnost hrvatskog obrazovanja. I našao sam uglavnom samo floskule i prazne deklaracije, bez ikakvog konkretnog plana akcije .

ALI !!!!

Našao sam svjetlo na kraju tunela. I to u programu HNS-a . Stidljivo, ali ipak je bilo tu.

A kaže ovako :
“promijeniti model financiranja studija kroz koji će se povećati odgovornost studenata za vlastito obrazovanje.”

Kad sam prije nekog vremena, potaknut diskusijom s gospodinom Lesarom na portalu pollitika.com, odlučio pročitati HNS-ov program (odnosno njegov dio vezan uz obrazovanje), i u tom programu našao gornji citat, odmah sam krenuo pisati post za svoj blog (gdje sam se jednom već osvrnuo na problem visokog obrazovanja - (Pre)baci drugom vrući krumpir ) s detaljnom analizom tog programa (naravno, sa svojeg stajališta). Međutim, svakodnevne obveze su uzele svoj danak i taj post je završio u arhivi „To finish“ .

Ali, bez obzira na taj „propust“ (lijenost ?), ispraviti ćemo to, barem donekle, sada. Jer, koliko ja razumijem gornji citat, u njemu se kaže da bi studenti trebali sudjelovati u financiranju svojeg studija. Odnosno, da bi se studij trebao plaćati (ali, rečeno onako zamumuljeno politički, jer bi inače završilo na prvoj stranici Večernjeg ).

Kako sam ja apsolutno uvjeren da je jedini način za „spas“ hrvatskog visokog školstva uvođenje školarina za studente (gdje bi samo neke od prednosti bile: veća motivacija studenata i shodno tome brže završavanje studija, „eliminiranje“ neozbiljnih studenata koji otpadnu nakon godinu dvije a svojom brojnošću ruše kvalitetu studija, povećanje financijskih sredstava za fakultete, uvođenje odnosa „kupac“ – „korisnik“ pri čemu bi studenti nakon plaćanja školarina mogli s „jačim“ argumentima tražiti poboljšanje kvalitete nastave, ...) zanimalo bi me da li sam ja to doista dobro shvatio program HNS-a.

Naravno, jasno mi je da put do uvođenja školarina mora biti postupan i da ga mora pratiti razvoj državnih institucija (kreditiranje, stipendije), ali pitanje je principijelno jasno.

Da li HNS podržava uvođenje školarina na hrvatske fakultete ?